Ovo nije lista deset najboljih hrvatskih kuhara.Takvu bi listu bilo prilično teško sastaviti samostalno. Osim toga, čak i kad bi u izboru sudjelovalo veći broj kompetentnih ljudi, ona bi nužno bila nepotpuna, budući da nekoliko zaista vrhunskih chefova trenutno nisu aktivni u restoranskoj industriji, ili su imali priličo mirnu godinu. Ovdje, primjerice, nema dvojice chefova koja iznimno cijenimo, Tvrtka Šakote i Marina Rendića. Šakote nema zato što nam je ljetos rekao da više nije osobito angažiran u RougeMarinu pa jedva čekamo otvaranje njegova restorana u centru grada, dok smo Rendića izostavili zbog javno nejasnog njegova statusa u Timeu. Nema ni izvrsnog Ante Udovičića, jer su glavni stilski obrasci splitske Paradigme artikulirani u 2015.godini. Ova lista, a radi se isključivo o izboru uredništva Kulta Plave Kamenice, obuhvaća chefove koji su u odlazećoj godini osobito snažno utjecali na domaću restoransku industriju, bilo uspostavljanjem novih standarda, bilo otvaranjem novih restorana ili oživaljavanjem već poznatih restorana.
1. Rudolf Štefan, Pelegrini
Pelegrini već godinama pobjeđuje u izborima za najbolji hrvatski restoran, a gospodin Štefan iz godine u godinu uspostavlja više kriterije, kako u samoj gastronomiji, stvarajući novi dalmatinski kulinarski rukopis, tako i u organizaciji svih aspekata restoraterskog posla.
2. David Skoko, Batelina
Skoko je naprosto briljantan. Neka njegova jela spadaju među najbolju hranu koja se mogla kušati u Hrvatskoj unntrag četvrt stoljeća, otkako se bavimo pisanjem o restoranima. Batelina ulazi u srednje restoranske godine, te u mnogima aspektima postaje pomalo naporna i anakrona, ali Skoko zaista nikada nije bolje kuhao, što njegovom restoranu osigurava duge liste čekanja.
3. Priska Thuring, Dubravkin put
Gospođa Thuring oživjela je restoran koji se godinama mučio da vrati staru i stekne novu publiku. Danas je Dubravkin put nesporno vodeća zagrebačka gastronomska destinacija: Priskin odnos prema namirnicama kao i njeno poznavanje kuharskih tehnika upravo su uzorni.
4. Hrvoje Kroflin, ManO2
ManO2 nije uspio ući u prvih deset u izboru za Restoran godine Kulta Plave Kamenice, u kojem je sudjelovalo više od četrdeset profesionalaca s hrvatske restoranske scene. ManO2 nalazi se u Green Goldu, poznatom groblju zagrebačkih restorana. Stoga je upravo fascinanto kako Hrvoje Kroflin, jedan od najtalentiranijih hrvatskih kuhara, taj restoran uspijeva održavati na životu poštujući, usput, prilično zahtjevne kulinarske kriterije.
5. Andrej Barbieri, Bevanda, Barbieri’s
Kad je prije četiri godine Andrej Barbieri došao u Bevandu, taj restoran nije uživao osobito visoku gastronomsku reputaciju. I sam je Barbieri u prvim svojim mjesecima u Bevandi pomalo posrtao. No, ovaj iznimno artikulirani čovjek razmjerno je brzo organizirao Bevandinu kuhinju, te odigrao ključnu ulogu u pretvaranju Bevande u jednu od vodećih hrvatskih gastronomskih atrakcija koju je, eto, Ministarstvo turizma proglasilo najboljim restoranom u zemlji. Veselimo se skorom otvaranju Babieri’s u zagrebačkom Kaptol Centru.
6. Goran Kočiš, Noel
Noel je najuspješniji novi restoran u Zagrebu, vjerojatno i u Hrvatskoj. Doprinos Gorana Kočiša, chefa koji uopće ne izlazi iz restorana (kad nije u smjeni, sjedi za barom), naprosto se mora iznimno visoko vrednovati. Tehnički gledajući, Kočiš još ima prostora za napredak, što je dobro i za Noel i za hrvatsku restoransku scenu.
7. Hrvoje Zirojević, Laganini
Zirojević je zahvaljujući svom restoranu na hvarskoj plaži, postao apsolutni kuharski superstar protekle turističke sezone, dok je Hvar napokon dobio ozbiljan restoran. Zirojević je dobar primjer kako kuhar i u višim godinama i bez pomoći televizije može prerasti regionalne okvire te postati istinska nacionalna zvijezda.
8. Ana Grgić, Esplanade
Kako smo nedavno bili napisali, Ana Grgić vjerojatno je kuharica koja je najviše napredovala u protekloj godini. Od prvih njenih samsotalnih menija koji su previše asocirali na Jeffreya Vellu, preko tehničkih pogrešaka u sastavljanuju jelovnika i korištenja mediokritetskih sastojaka, gospođa Grgić ove je godine došla do elegantnog autorskog izričaja visoke kuhinje.
9. Melkior Bašić, Alfred Keller
Melkior Bašić dobio je zadatak da uspostavi kuhinju u hotelu Alhambra, najluksuznijem na Malom Lošinju. Osim toga, on je suodgovoran za kuhanje u drugim Jadrankinim hotelima: brinuti se za hranu u hotelskoj grupi uvijek je krvav posao. Rezultati govore u Bašićevu korist: Alfred Keller od anonimnog je restorana postao prestižno mjesto gdje je u sezoni teško večerati bez rezervacije, usprkos prilično visokim cijenama za hrvatske kriterije i ne baš malom kapacitetu restorana.
10. Filip Horvat, Ab Ovo
Kad ne bismo pokušavali biti bar donekle objektivni, mladi gospodin Horvat ne bi bio deseti na ovoj listi nego bi ušao među prvih pet. Zasita iznimno cijenimo Horvatov talent, njegovu strast prema kuhanju i prema znanju o hrani i kuhanju, a još više Horvatovu sposobnost da tu strast i znanje prenese na tanjure, pa da sve to prodaje za šire prihvatljiv novac. Ab Ovo, otvoren ovog proljeća, najbolji je i možda najuspješniji zagrebački bistro (uz pretpostavku da RougeMarin više ne tretiramo kao bistro nego kao veliki restoran). Nadamo se da će Horvat uskoro postati jedan od najboljih i najuspješnijih hrvatskih kuhara.
