Ljeto je gotovo, svi su se vratili s mora, čak je i Facebook promijenio boju i više nije plav od fenomenalnih morskih vizura. U vinogradima već počinju berbe, dolazi onaj genijalni dio godine kad je još toplo, dani su dugi i sjedi se vani ali nije vruće, cijelo popodne izgleda kao jedan divni zalazak sunca i samo želimo lutati istarskim cesticama i zagorskim brdima. Odabrali smo restorane u kojima je, zbog ugođaja i lokacija naljepše u kasno ljeto i koji će se s jeseni pretvoriti u najtoplija prijateljska skloništa za zimu. Recenzenti vodiča The Truffle većini su restorana s liste dodijelili visoke četvorke za hranu. Svi su u unutrašnjosti i u mjestima u kojima možete ostati na izletu cijeli dan.
Astarea je konoba ambijenta, idealna kad trebate malo prijateljske atmosfere i topline. Konoba radi uvijek, kuha se uglavnom na kućnom ognjištu, a vlasnici Alma i Nino Kernjus osobno dočekuju goste. Hrana je rustikalna i nostalgična, meso na žaru, riba pod čripnjom, ugori, zubaci, rombovi, jakovske kapice zalivene juhicom od malvazije pa pečene, bakalar in bianco, crni rižoti i štrudle od jabuka isto pod čripnjom.…I odlična vina zapadne Istre.
“U malom selu Fratrija dva kilometra od Buja i graničnog prijelaza Plovanija, nalazi se topla konoba Malo selo koju od 1988. nekad u partnerstvu, a posljednjih godina sama, vodi vrijedna obitelj Marušić” započinju recenzenti The Trufflea dosta emotivan opis ove kultne konobe, gdje su specijalisti za prve gljive i šparoge, a tartufe, uvijek svježe, crne ili bijele, nude tijekom cijele godine. Old school umaci s domaćom tjesteninom, odležani ramsteci i bifteci, kući pečeni kruh, omoblo i kobasice koji se peku na otvorenoj vatri dio su relativno kratkog menija koji nudi sve što trebate. Rezervacije su obavezne.
Zamislite da imate restoran negdje u dolini, uz obaveznu malu krivudavu rječicu ili potočić, u podnožju nekog srednjevjekovnog kaštela, da vam je prvi susjed poznati vinar a sama zgrada restorana ima dobru priču, primjerice da je njoj nekad bila prva istarska tvornica likera. Eto, u tako bajkovitom okruženju nalazi se konoba Stari podrum, u kojoj stoluje teta Mira. Taj topli intimni nadimak gospođa Mira Zrinić stekla je radeći petnaestak godina u kultnim konobama Malo selo u Fratriji i Marino u Kremenju. Kad je otvorila konobu pratio ju je velik broj odanih sljedbenika koji su pratili njen profesionalni put “satkan od senzacionalnih maneštri, lazanja s tartufima u bijeloj starinskoj terini i odležanim fiorentinama na žaru. Sve te dobrote i još mnogo toga, teta Mira i njezina kćerka Marinka nude Starom podrumu, uz žubor potoka podno Momjana i s pogledom na Kozlovićeve vinograde”, piše naš recenzent.
Toklarija je jedno od onih mjesta oko kojih se ljudi nikad neće složiti. Konoba ima prešu za masline staru 500 godina po kojoj je i nazvana, samo četiri stola, štednjak na drva i karizmatičnog vlasnika Nevija Sirotića koji kuha kuniće, domaće kokoši, bijele tartufe u sezoni i to masno naplaćuje prodajući sve, vrlo dvojbeno, pod autorsku kuhinju. To je razlog rasprava o Toklariji ali oko jedne stvari nikad nije bilo spora – to je najljepša konoba u Istri.
U Beram se ide zbog Plesa mrtvaca Vincenta iz Kastva u crkvici Sv. Marije na Škrilinah i zbog prekrasne okolice. No freska iz 1474. više nije jedina turistička atrakcija u kraju. Ljudi su počeli dolaziti u sve bolja Vela vrata, konobu koji je mladi par Juričić otvorio kao svoj prvi pokušaj u ugostiteljstvu. Prostor je simpatičan i razbarušen, dozidali su kamin na kojemu se kuha, “jela su im autentična, a sastojci strogo sezonski i lokalni, posluženi u retro posuđu” Drže se tradicionalnih recepata,otvoreni, su iskreni, pošteni i uče.
Ovu baranjsku instituciju u starim vinskim podrumima Kneževih vinograda ukopanima u zemlju, vodi ugostiteljska i vinarska obitelj Josić. Poznat po tematskim menijima, i tradicionalnim lokalnim jelima poput fiš-paprikaša, perkelta od riječnih riba ili patke, baranjskog kulena i mariniranih dimljenih riječnih riba, restoran Josić je postao jedan od najjačih baranjskih turističkih brendova, a jednake zasluge kao hrana, za popularnost restorana imaju vina vinarije Josić.
Kopački rit pod kasnim kolovoškim suncem izaziva osjećaj kao kad smo bili mali i gledali Serengeti na Opstanku. Veličanstvene boje razmazuju se po širokim horizontima, jata kormorana zaposjedaju stabla pretvarajući se u crne krošnje nad rukavcima močvare premrežene drvenim šetnicama na vodi i čamcima koji vas vode u srce ove divljine. Dodatni razlog je restoran Kormoran u staroj kući na ulazu u nacionalni park. Tamo ne filozofiraju, jer su okruženi prirodnim obiljem. Peku šarane na rašljama, smuđeve na žaru, rade mala jednostavna jela poput miniburgera od štuke, kuhaju slatko domaće povrće ili poslužuju klasičnu kuhinju poput telećih pečenja s mladim krumpirima. Narezat će vam odličan kulen i natočiti baranjska vina i vratiti vas u ravnotežu iz najvećeg stresa.
Restoran u dvorcu kneževske obitelji Odescalchi nalazi se na vrhu brda s nevjerojatnim pogledom na Srijem, Bačku i iločke vinograde. Jedno od najpopularnijih mjesta za vjenčanja i izletište za golfere, Principovac zaista nije poznat po dobrom kuhanju. Ali je okružen spektakularnim vinogradima, najboljim položajima Iločkih podruma i drži sva njihova vina. Principovac je idealan za šetnju i par čaša vina prije nego se spustite u Ilok i pojedete nešto stvarno dobro u Starom podrumu. Restoran je u povijesnom dijelu Iloka, odmah do još jedne atrakcije, vinskog podruma iz 15. stoljeća. Stari podrum ima jedan od najboljih fiš paprikaša u regiji, sve što peku i prže od tijesta je domaće i odlično, posebno male pogačice sa sirom. Vikendom navečer atmosfera je nevjerojatna, restoran je pun veselih domaćih ljudi koji na sav glas pjevaju s tamburašima.
Mala hiža svakako je najbolji restoran u Bregovitoj Hrvatskoj i vikendom ni ne razmišljajte o kretanju na put bez rezervacije. Obitelj Tomašić staru je međimursku kuću cijelu preselila s druge lokacije, restaurirali su je i uredili s puno ljubavi, što se vidi u mnogim ljupkim detaljima, od jezeraca oko restorana do vezenih salveta i starih abažura na kredencima. Mala hiža nalazi se na prilazu Čakovcu, blizu mađarske granice. Kuhaju malo modernizirana sezonska starinska jela. Njihovi gastronomski dosezi se često precjenjuju, ali uvijek imaju nešto jako dobro, svježe i lokalno poput šumskih gljiva, bučina ulja, smuđeva, divljači i pristojnu listu steakova.
Dosta ćete se penjati do vinarije Bolfan ali ćete imati savršen pogled na Zagorje i vinograde, sjediti u prekrasnoj drvenoj kući s verandama i terasama, jesti stara zagorska jela od rigorozno probranih biodinamičkih sastojaka koji se nabavljaju u krugu od pola sata vožnje od Vinskog vrha i piti neke od najboljih bijelih vina koja se mogu naći u ovom dijelu Hrvatske. Ako imate sreće, upoznat ćete Tomislava Bolfava, osebujnog sljedbenika Rudolfa Steinera i pokretača zagorskog vinskog preporoda i dočekati zalazak sunca koji će vam donijeti slavu na Instagramu.
Korak nije pravi restoran, nego improvizirana gostionica pokraj vinarije jednog od najboljih hrvatskih proizvođača bijelog vina. Vinarija i gostionica Korak od Zagreba su udaljeni 25 minuta vožnje, ako se ne izgubite po strmim cesticama koje vode do vrha jednog od plešivičkih brežuljaka, gdje se nalaze vinogradi Velimira Koraka. Imate li sreće s vremenom, jesti ćete u vinogradima rizlinga, prelijepoj livadi s fenomenalnim pogledom. Gospođa Korak kuha svega pet ili šest jela: pečenu patku, pečenu teletinu, juhe i nekoliko malih predjela. Brojni obožavatelji kunu se da je hrana izvrsna. Ne dijelimo tu euforiju, ali je točno da ondje nikad nismo loše jeli. Obavezno nazovite jer se termini za ručkove i večere moraju pojedinačno dogovarati s vlasnicima.
