Zagrebačka restoranska scena u proljeće 2019. izgleda bolje nego što smo očekivali. Otvorilo se bar jedan izvrstan novi restoran, u grad je došla Michelinova zvjezdica, veterani se dobro drže (neki konstantno dižu kvalitetu), s nestrpljenjem očekujemo otvorenje theAtriuma Filipa Horvata. Stoga je relativno lako sastaviti listu najboljih gradskih restorana, bez grižnje savjesti da smo nešto pogrešno preporučili.
Zanimljivo je, međutim, da se nikad kao ovih mjeseci u Zagrebu nije osjetila tolika razlika između gastronomskih i komercijalnih restorana (pri čemu komercijalno nije pežorativna oznaka ). Prvih pet na našoj listi smatramo čistim gastronomskim restoranima. Na listi nema Hanamija i ReUniona koji su otvoreni pretkraj prošle godine jer se njihovi pravi potencijali još trebaju pokazati. Agave, pak, nema jer već dugo čekamo novi meni.
Nav je u pristupu kuhanju i sastojcima progresivniji od brojnih svjetski relevantnih restorana, dok u okusima i teksturama stremi čistom hedonizmu. Nav je esencijalna, moderna visoka kuhinja s kakvom smo se u Hrvatskoj vrlo rijetko susretali.
Noel je sigurno najbolji fine dining restoran u Zagrebu i jedan od tri najbolja u Hrvatskoj. Hrana je izvrsna, servis uzoran, vinska karta fenomenalna, a zvjezdica apsolutno zaslužena. Osobito je važno što se Noel stalno mijenja.
Ana Grgić priprema klasičnu, elegantnu hotelsku visoku kuhinju s puno luksuznih sastojaka. Njena hrana veseli, izaziva plemenite osjećaje i istinske užitke. Zinfandel’s je s pravom postao simbol raskošnog kuhanja u Zagrebu.
Hrvoje Kroflin angažirao je tijekom zime dva važna pojačanja: vrhunskog sommeliera Marka Rundeka i talentiranog sous chefa Marka Turkovića. ManO2 uveo je nadahnute degustacijske menije i napokon kreće prema visokom, autentičnom fine diningu.
Glavna je Bistroova prednost, ali i problem, što se u razini kuhanja približio Zinfandel’su, tako da ih sada dijeli uglavnom ambijent: ulični šarm Bistroa protiv veličanstvenog dekadentnog art decoa u Zinfandel’su. Osim toga, prezentacije u Bistrou su skromnije i kuha se s manje skupih sastojaka.
Tekka je uvjerljivo najbolji istočnjački restoran u Hrvatskoj. Sashimi i sushi uglavnom su perfektni, tempura i wok dobri, posluga kao u Esplanadi, a cijene niske za tako visoku kvalitetu tune.
Carpaccio ostaje najprofesionalnije vođeni restoran u Zagrebu, s najsvježijom sezonskom robom. Prve ovogodišnje divlje šparoge jeli smo u Carpacciu, a ne na moru. Sada s velikim nestrpljenjem očekujemo prve proljetne vrganje.
Mali bar Ane Ugarković uvjerljivo je najbolji zagrebački bistro (Le Bistro baš i nije bistro). Jelovnici se katkad mijenjaju dnevno, hrana je slasna, sezonska, nutricionistički okej i tehnički uglavnom perfektna.
Glavni restoran bračnog para Miletić u zadnjih se nekoliko godina vratio u sam vrh zagrebačke restoranske scene. Jednostavna, čista sezonska hrana s puno vrhunske ribe i slatkog povrća , plus izvrsna lista prirodnih vina.
Time ima gastronomske uspone i padove, ali je načelno govoreći hrana vrlo solidna, a katkad zaista odlična, osobito stalni favoriti poput ramena i curryja. Time je u svakom slučaju šampion zagrebačkog gastrotainmenta.
El Toro je unatrag dvije godine strahovito napredovao. Latinoamerički i mesni dio menija uvijek su dobri, vinska i pivska karta bolja nego prije, a ugođaj ekscentrično ugodan i civiliziran. Torova ekipa krvavo radi, što se u konačnici vidi na rezultatima.
Pod zidom ima izvrsnu vinsku kartu, pametnog i ambicioznog vlasnika Bornu Janeša, i talentiranog i kompetentnog chefa Juricu Jantoleka. Drugi najbolji bistro u gradu iza Malog bara.
Vinodol je najveća manufaktura hrane u Zagrebu. I ta hrana nije ni banalna, ni staromodna, ni nekompetentno skuhana. Vinodol se mora respektirati.
Naslovna fotografija/NAV @sravanabelagola
