U novom nastavku inventure najboljih zagrebačkih restorana, pizzeria i zalogajnica obuhvatili smo južni dio centra Zagreba: radi se o prostoru između Kvaternikova i Britanskog trga, južno od Vlaške, Jurišićeve i Ilice, sve do Branimirove, Trga kralja Tomislava i Mihanovićeve. Ova će se lista uskoro još malo povećati otvaranjem Theatriuma.
Noel, zasad jedini zagrebački restoran s Michelinovom zvjezdicom, stalno diže gastronomske kriterije, u što smo se uvjerili i na nedavnom predstavljanju jesenskog menija, dok su vinska karta i standard servisa ionako među najboljima u Hrvatskoj.
Tvrtko Šakota u Navu kuha trenutno najuzbudljiviju i najmoderniju hranu u Hrvatskoj. Gastronomski gledajući, mikrosezonski Nav apsolutno je spektakularan.
Ana Grgić u Zinfandelu se bavi visokom, senzualnom hotelskom kuhinjom s luksuznim sastojcima(kavijar, foie gras, hlapovi, škampi, wagyu, bijeli tartufi). Zinfandelova je blagovaonica uvjerljivo najljepša u Zagrebu.
Carpaccio nije gastronomski najambiciozniji restoran u gradu. Vlasnik Vlado Lisak uvijek je govorio da ga ne zanimaju standardi Michelinovih zvjezdica. No, Carpaccio je perfektno vođen restoran, s puno dobrih svježih sastojaka. Katkad se nađe i bijelih tartufa. Carpaccio je neprekidno pun već devet godina.
Le Bistro u relativno jednostavnim formatima isporučuje hranu visokog stila. Rižoto je, primjerice, uz Noelov najbolji u Zagrebu. Posluga je tipično Esplanadina, dakle odlična, dok ambijent traži osvježenje.
Time se konstantno mijenja. Najnovijim se promjenama naglasak treba staviti na azijski grill. U svim tim promjenama Time je zadržao vrlo dobre sastojke, pouzdani sushi i odličnu atmosferu.
El Toro je s vremenom prerastao u ozbiljan latino restoran. Mario Mihelj postao je jedan od najpouzdanijih zagrebačkih chefova, servis je sve bolji, a interijer među najatraktivnijima u Zagrebu.
Izvanredna lista pića, ne samo za pizzeriju, vrhunski servis i vrlo dobra do odlična pizza čine Franko jednim od najuspješnijih ovogodišnjih ugostiteljskih projekata u Zagrebu.
Haustor Haus krenuo je kao neka vrsta street fooda, da bi se pretvorio u ozbiljan gastronomski bistro s kompleksnim jelima (hobotnica, file orade, ribeye), koja se sastoje od čitavog niza zasebnih elemenata.
Vinodol ima svoje uspone i padove. No, ovaj nacionalni restoran svakodnevno nahrani nekoliko stotina ljudi i svaki tjedan mijenja jelovnik. Uz to se bar donekle drži sezonalnosti, te promovira male proizvođače hrane. Sve to moramo poštovati.
Prvi hrvatski japanski restoran sigurno pamti i bolja vremena. No, Takenoko je velika, ozbiljna institucija, koja mora naći mjesto na svim ovakvim listama.
Burgeraj je lokal koji nikad ne sudjeluje na zagrebačkim gastro festivalima, ali ondje burgere redovito jedu organizatori tih festivala i mnogi zagrebački restorateri. To dovoljno govori o Burgerajevoj kvaliteti i ugledu.
Lari & Penati praotac je zagrebačkog street fooda i lokal gdje nikad, ali doslovno nikad nismo ništa loše pojeli, bilo da smo naručivali Reuben sendviče, salate ili valjda najjeftinija gusja jetra u gradu.
Francuski chef Mika Alix u svom bistrou kuha tehnički besprijekorne i relativno jeftine pariške bistronomske klasike čiji se sastojci ulaznim cijenama katkad opiru logici restoranskog biznisa.
Beštija je sjajno mjesto za jednostavno pripremljenu svježu ribu, sezonsko povrće ili dobar komad mesa, sve po prihvatljivim cijenama, u ležernoj, jako ugodnoj atmosferi.
Marko Palfi jako je dobar i talentiran kuhar, što se vidi u većini recepata ove moderno uređene gastropivnice. Početkom godine osobito nas je impresionirao chilli con carne, najukusniji koji smo ikad probali u Hrvatskoj.
