Približava se Božić, vrijeme darivanja i vrijeme godišnjih izbora. Sredinom idućeg mjeseca Kult Plave Kamenice počet će birati najbolji restoran, najboljeg chefa i najbolje domaće vino godine. Kao i prethodnih sezona, bit će to izbor profesionalaca iz industrije.
Međutim, prije tog velikog izbora, odlučili smo objaviti naš autorski izbor najboljih zagrebačkih restorana. Restoranska scena u Zagrebu u 2018. godini nije se bitno mijenjala, osim što su zatvorena dva važna restorana, Xato i Ab Ovo. Nadalje, značajnim se može smatrati i odlazak Priske Thuring iz Dubravkina puta, jednog od najboljih zagrebačkih i hrvatskih restorana unatrag nekoliko godina.
Budući da se još nismo stigli uvjeriti u stvarne performanse Dubravkina puta u post-thuring razdoblju, odlučili smo ga zasad ne rangirati. U idućih ćemo nekoliko tjedana češće jesti u Dubravkinom putu, pa ćemo onda procijeniti njegove sadašnje domete (vinska lista Dubravkinog puta i dalje je, uz Noelovu, najbolja u gradu). Evo, dakle, 16 najboljih zagrebačkih restorana za 2018. godinu, po izboru urednika Kulta Plave Kamenice.
Noel je jedini dosljedni i fine dining restoran u Zagrebu. Noelovo kuhanje, vinska karta i posluga podjednako su ambiciozni. Hrana je ove jeseni dodatno napredovala, zato što su gospoda Kočiš i Jug uspjeli osigurati stalnu nabavu zaista vrhunskih sastojaka, od neobičnih vrsta povrća do najmasnije jadranske tune. U optimalnim okolnostima Noel bi iduće godine mogao iz fine dininga krenuti prema visokoj avangardnoj kuhinji.
Zinfandel je klasični hotelski fine dining, s puno hedonističkih jela pojačanih autentičnim luksuznim sastojcima poput pravog kavijara, jastoga i wagyu govedine. Ana Grgić nikad nije preciznije kuhala, dok je Zinfandelova art deco blagovaonica vjerojatno najspektakularnija u Hrvatskoj.
Tekka je pouzdani isporučitelj najviše kvalitete u svom žanru. Osobito je bitno što Tekkini sushi i sashimi ne osciliraju. Kvaliteta pripreme hrane u Tekki uzorno je postojana, što znači da je bivši Takenoiko postigao nivo stabilnosti i kontinuiteta koji je posve netipičan za suvremenu hrvatsku restoransku industriju. Na vinskoj i pivskoj karti dalo bi se još jako puno raditi.
Carpaccio nije gastro. Utoliko je neobično što smo ga tako visoko rangirali. Međutim, Carpaccio je već osam godina neprekidno pun, ulazni su sastojci vrlo dobri do odlični (prvi zagrebački vrganji, živi škampi, katkad čak i bijeli tartufi) servis je uglavnom uzoran, a samo kuhanje uskoro bi se moglo podići na značajno višu razinu. Osim toga, Carpaccio je vjerojatno najbolje vođeni restoran u Zagrebu.
Time nas je ovog četvrtka jako ugodno iznenadio. Ondje smo, naime, pojeli neke od najboljih nigirija s tunom ikad napravljenih u Zagrebu. Ramen, curry i tikka masala bili su također vrlo dobri, a.steak od tune senzacionalan, Ugledni sommelier Mario Meštrović uskoro će u red dovesti uobičajeno kaotičnu Timeovu vinsku listu. Vibrantna večernja atmosfera u restoranu podsjeća na London.
Gastronomski govoreći, Brokenships je najuzbudljiviji restoran u Zagrebu. Kada bismo znali da će ostati na sadašnjoj razini dulje vrijeme, uvrstili bismo ga među tri najbolja zagrebačka restorana. Ovako možemo preporučiti gastronomima da, dok mogu, uživaju u nevjerojatnim interpretacijama starinske zagrebačke i hrvatske kuhinje, iza kojih stoji Tvrtko Šakota.
Kao što smo nedavno napisali, chef Hrvoje Kroflin mogao je postati najbolji hrvatski kuhar, a izvrsno uređeni Mano 2 najbolji zagrebački restoran. No kako ManO2 stalno luta između visokog i niskog stila, on nužno ostaje u sredini, umjesto da bude na vrhu. Dosta je teško na jednoj te istoj lokaciji baviti se visokom kreativnom kuhinjom i usput organizirati afterwork partyje.
Chef Belizar Miloš i sommelier Darko Lugarić u glavnoj su hrvatskoj turističkoj ulici uspjeli uspostaviti originalnu kombinaciju stručnog i hedonističkog kuhanja, kompetentne vinske karte i popularnog turističkog pristupa. Sadašnja Agava, s jednim od senzacionalnijih rižota u Hrvatskoj, definitivno spada u vodeće zagrebačke gastronomske atrakcije
Ana Ugarković zadnje je dvije godine u životnoj formi. Njena je hrana izvanredno ukusna, vrlo sezonska, nostalgična i melankolična, i naprosto neodoljiva. U kriterijima jednostavnog bistroa, ne možete raditi ništa bolje od onog što sada kuha gospođa Ugarković
Takenoko se i dalje dobro drži. Kvaliteta hrane doduše varira i katkad se čini da restoran ne zna koje je njegovo pravo usmjerenje. U nekim boljim večerima poput nedavne promocije sakea, Takenoko može biti jako dobar i uzbudljiv.
Indijski Namaste uvjerljivo je najbolji etnički restoran u Zagrebu. Namaste ima izvrsnog, sofisticiranog chefa, solidne sastojke i osjećaj za eleganciju koji nije tipičan za većinu europskih indijskih restorana. Vinska lista također je prilično solidna.
Tač možda nije najpopularniji, ali je najbolji otkako postoji, a jeli smo ondje od njegovih prvih dana još u prošlom stoljeću. Jednostavna priprema vrhunske svježe ribe (kad je ima što nije uvijek) senzibilan odnos prema sezonskom povrću i odlično korištenje velikih komada mesa, prije svega boškarina koji je bolji kao pljeskavica nego kao steak, odveli su Tač na prvo mjesto našeg izbora zagrebačkih nacionalnih restorana.
Okrugljak je institucija koju moramo respektirati, i u kojoj se ovog ljeta moglo prilično dobro jesti. Vinska lista je izvrsna, a ambijent jedan od najugodnijih u Zagrebu,
Vinodol je restoran gdje uvjerljivo najčešće jedemo. Ondje ručamo otprilike triput tjedno. Vinodol je uspio spojiti svoju ulogu masovne gradske hranionice s vrlo profesionalnim i kreativnim pristupom nacionalnoj kuhinji, sve boljom poslugomi katkad izvrsnim ulaznim sastojcima.
El Toro je, kako smo ovih dana napisali, neobično civiliziran restoran sa sve boljom hranom, odličnim servisom i izvanrednom atmosferom koja i goste odvodi negdje drugdje, u svijet koji nam se barem iz sadašnje perspektive čini boljim. U El Toru je čisti užitak sjediti uz čašu vina i jesti nešto malo, ukusno i lijepo prezentirano, poput odličnog cevichea.
Entuzijastični restoranski poduzetnik Borna Janeš napokon je, čini se, pogodio sa chefom. Jurica Jantolek, koji je kod Janeša došao iz Pelegrinija, uspio je u Pod zidom uvesti preciznost, konzistentnost i profesionalizam koji su kuhinji tog vinski osviještenog bistroa često ozbiljno nedostajali. Nadajmo se da će se Jantolek dulje zadržati Pod zidom.
