Ovu su turističku godinu obilježila i neka od najvažnijih hotelskih otvorenja unatrag dugo vremena. Pritom ne mislimo na velike, konvencionalne hotele, nego na manje,originalne hotele s autentičnim autorskim luksuzom, koji su svojom originalnošću i visokom kvalitetom značajno povećali turističku vrijednost destinacija u kojima se nalaze.
Riječ je o San Canzianu u Mužolinima Donjim kraj Buja, Roxanich Wine & Heritage Hotelu u Motovunu, Ikadoru u Iki i Puteus Palaceu u Pučišćima na Braču. Nijedne prijašnje godine u Hrvatskoj se nisu otvorila čak četiri posve specifična, nekonfekcijska hotela vrlo visoke klase; ti hoteli označavaju jedan od poželjnih smjerova razvoja hrvatskog ambicioznog i modernog turizma, te značajno dižu profesionalne standarde. Njima treba dodati i preuređenje paškog Boškinca, koji se sada također može ubrojiti u vodeće hrvatske “autorske” hotele.
Dizajner i bivši profesionalni kuhar (Valsabbion) Boris Ružić preuredio je stare kamene kuće kraj Buja u najprivlačniji hotelski kompleks u Istri. Kada dođete u San Canzian, boravite u autentičnom istarskom selu, usred gotovo divlje prirode, ali s udobnošću five star hotela više klase. Veliki sivozeleni bazen vjerojatno je najspektakularniji hotelski bazen u Hrvatskoj. Noel Buje, skupa s izvrsnim barom koji vodi Karlo Ferenčak, još je jedna San Canzianova važna atrakcija.
Vinar i uvjereni pobornik prirodnih vina Mladen Rožanić pretvorio je staru komunalnu kantinu podno Motovuna u jedan od najoriginalnijih hrvatskih hotela, kao i u cjeloviti vinski proizvodno edukacijski centar. Glasoviti arhitekt Idis Turato dizajnirao je sobe razigranim, gotovo psihodeličnim rukopisom (kožne sobe, sobe s ogledalom iznad kreveta, sobe u četiri različite boje s motivima ruža i loze). Pogled s restoranske terase puca do Vižinade i Višnjana i apsolutno je fantastičan. Ispod hotela nalazi se vinski podrum na čak pet katova, koji uključuje sve faze proizvodnje vina, kao i veliku kušaonicu. S ovim je hotelom Motovun napokon dobio nužnu infrastrukturu da bi mogao prerasti u ozbiljno turističko odredište.
Ikador obitelji Zubak primjer je klasičnog europskog luksuza (Venecija, Azurna obala) uspješno preseljenog na opatijsku rivijeru. Ikadorove su sobe goleme (38 do 46 kvadratnih metara), jako luksuzne, s puno crnog mramora u kupaonicama, i s prostranim balkonima koji gledaju na more.
Hotel se kobrendirao s talijanskom Rivom, markom luksuznih glisera proizvođača Ferretti. Rivina ikonografija po cijelom hotelu, kao i sam drveni gliser koji razvozi goste kvarnerskim akvatorijem, daju Ikadoru autentični touch of class. Premda ima samo petnaest soba i apartmana, Ikador bi mogao označiti simboličnu prekretnicu u razvoju visokog turizma na opatijskom području, koje sada ima tri vrhunska hotela (tu su još Navis i Bevanda).
Puteus Palace sinjske obitelji Barać sa svojih je petnaestak soba doveo turizam u malo, lijepo kamenoklesarsko mjesto na Braču. Ali ne masovni turizam, nego otmjeni turizam prilagođen ambijentu, arhitekturi i duhu otoka, odnosno onih njegovih dijelova koji još nisu kontaminirani kaotičnim i lošim industrijskim turizmom. Puteus Palace, smješten u kamenoj palači kraj crkve, s jednim od najljepših zatvorenih vrtova u Hrvatskoj, idealno je mjesto za splendid isolation, dakle za dubinski odmor s puno udobnosti i uživanja. Puteus Palace otvoren je prije tri mjeseca, što znači da mu treba još ponešto uštimavanja, već je sada bolji od svih hotela na srednjodalmatinskim otocima, ne računajući ultra raskošni sutivanski Lemongarden.
