Dubrovnik i Rovinj, uz sva svoja ograničenja, već godinama zasluženo vladaju hrvatskim turizmom. Split drži čvrsto treće mjesto, s tim da bi se lako mogao probiti barem na drugo čim dobije nekoliko pristojnih velikih hotela, dok je Mali Lošinj sa svojom jedinstvenom kombinacijom vrlo luksuznih i vrlo poštenih masovnih hotela četvrti No, osim ta tri grada, Hrvatska nema puno zaista reprezentativnih, a ujedno i masovnih obalnih destinacija.
Zapravo, veći dio naših turističkih mjesta dijeli se ili na reprezentativna ili na masovna (ili na zastarjela, koja funkcioniraju po inerciji aktualnog turističkog rasta). Pojedine destinacije ipak pokazuju potencijal da uskoro postanu novi nacionalni turistički šampioni.
Šibenik je grad s najbržim kvalitativnim rastom turizma u Hrvatskoj. Šibenik ima Pelegrini, koji je dovoljan razlog da se u taj grad putuje stotinama kilometara i zimi, ima Chef’s Stage kao najvažniju hrvatsku gastronomsku smotru, ima nekoliko novih ili obnovljenih hotela koji su prilično solidni, te veličanstvenu povijesnu urbanu scenografiju. Osim toga, u šibenskoj su blizini luksuzni kamp resort na Obonjanu, te par sjajnih restorana na Murteru i Kornatima.
Jednom davno Poreč je bio apsolutni šampion jugoslavenskog turizma. Bilo je to u vrijeme kada hoteli s pet zvjezdica u Hrvatskoj nisu postojali, i kad se Dubrovnik smatrao egzotičnom destinacijom. U današnje je doba Poreč sinonim za dosadni industrijski turizam. Međutim, zadnjih se godina javljaju znakovi da se Poreč polako mijenja. Sama činjenica da je Valamar, tvrtka koja drži niz porečkih hotela, odlučio postati partner zaklade Budi foodie, upućuje na orijentaciju prema kvaliteti. Nadamo se da će se i Lagunini hoteli malo više posvetiti unapređenju kvalitete. Kad i ako Poreč dobije bar dva zaista luksuzna hotela, taj bi se lijepi povijesni gradić mogao vratiti na šampionske turističke putove.
Prilično je nevjerojatno što otok koji je prirodno beskrajno lijep, i čija je glavna plaža Zlatni rat u Bolu svjetski poznata, još nema razvijenu hotelsku i ugostiteljsku infrastrukturu. Što je, međutim, i velika bračka prednost, jer može učiti na greškama Hvara, koji se pretvorio u pretežito clubbing destinaciju, što je limitiralo njegov kvalitativni razvoj. Sutivanski Lemongarden primjer je luksuznog i gastronomskog turizma kakav bi mogao postati dominantan na Braču, uz ulaganja u hotele s pet zvjezdica, koji će onda privući i ozbiljne restorane.
Brtonigla bi mogla postati sjedište istarskog vinskog i gastronomskog turizma. Pretpostavke postoje. San Rocco je postavio visoke standarde na kojima se može dalje graditi, a to je malo pitoreskno mjesto okruženo nizom dobrih vinarija i izvrsnih vinograda. U obližnjem Novigradu i Umagu postoji dovoljno hotela i nešto modernih boljih kampova, koji mogu slati goste u Brtoniglu. Samoj Brtonigli treba još nekoliko vrhunskih restorana. i institucija koja bi funkcionirala kao Muzej i informacijski centar za vina, poput onog u austrijskom Langenloisu.
