Nema više Bistora 75, Divasa, Kralja kobasica i niza drugih mjesta, kojima se poslovanje po preniskim cijenama nije moglo isplatiti, a nisu bili kadri privući goste koji bi više plaćali. Na tržištu i dalje opstaje mnogo jeftinih zalogajnica koje, međutim, nude zaista četvrtorazrednu hranu i koje ne bi trebalo spominjati ni u jednom afirmativnom tekstu o zagrebačkoj restoranskoj industriji: neke od njih već smo bili svrstali među najgore zagrebačke gostionice u kojima smo ikada jeli.
Najmanje je, nažalost, kvalitativno orijentiranih jeftinijih lokala: dakle, mjesta gdje se zaista može solidno, do vrlo dobro jesti za maksimalno šezdesetak kuna. Na ovoj kratkoj listi nema hamburger barova, roštiljarni i pizzerija, jer ih tretiramo kao zasebne formate.
1. Oranž Streets, ilica 7/Preobraženskog 2
Oranž Streets Jeffreya Velle vrlo je rubni primjer lokala s niskim cijenama. Radi se o ambicioznom street foodu što ga kuha chef s Michelinovim znanjem, i gdje cijene zapravo često preskaču našu gornju granicu. No, u Oranž Streets kuhaju se i posve narodna jela poput graha sa suhim mesom za četrdesetak kuna, koja ponudu tog malog bistro/wine bara maksimalno demokratiziraju, i koja, usput, pokazuju kako vrhunski chef pritupa vojničko-radničkoj masovnoj prehrani.
2. Šalša, Kostelska 11
Prije nekih pet godina Dobra hrana žestoko je ishvalila ovaj trešnjevački bistro, koji smo mi prilično nepravedno zanemarivali. Prije par dana, međutim, jedan je vanjski suradnik Kulta Plave Kamenice ručao u Šalši, pa nam je odmah dojavio kako je oduševljen i kvaltietom hrane i vrijednošću za novac i konceptom, koji podrazumijeva dnevni menu koji se poslužuje do tri popodne, te glavni jelovnik koji se sastoji od raznih popularnih formata street fooda poput hamburgera, wrapova i falafela. U petak su na dnevnom meniju bile srdelice u kukruznom brašnu, gulaš od muzgavaca i špageti s inćunima, sve između trideset i četrdeset kuna
3. Duck Fast Bistro, Teslina 17
Duckov je koncept toliko dobar da u njemu redovito jedu i oni gosti koji ne misle da je Duckova hrana dobra. Ovih nam je dana vlasnik jednog uglednog malog zagrebačkog bistroa kazao kako je u zadnje vrijeme šest ili sedam puta jeo u Ducku, premda nije osobito hvalio kuhanje. O čemu se, dakle, radi? Duck je tako savršeno precizno dizajniran, da mu se gosti naprosto moraju vraćati. Primjerice, u petak su nudili polpete od tune za 45 kuna. Dodamo li tome čašu Matoševića ili Krauthakera za nekih dvadesetak kuna, gost može konkretno ručati i popiti vino vrhunskog proizvođača posebno punjeno za Duck, za desetak eura. Duck je izvrsno promišljen proizvod koji dominira svojim žanrom.
4. Budweiser , Heinzelova 17
U Budweiseru jedemo samo roštilj, koji je među najboljima u gradu, i velike salate koje su uglavnom svježe i izgledaju vrlo pristojno. Drago nam je, međutim, vidjeti da Budweiser unatrag godinu dana čini poneke iskorake prema kvalitetnoj hrani, kako u samoj tehničkoj izvedbi, tako i u jelovniku, na kojem su se počele pojavljivati srne i divlje svinje.
5. Sri Lankan Curry Bowl, Tkalčićeva 44
Okej, Curry bowl je poluprevarantsko mjesto gdje će vas odmah pokušati uvjeriti kako im ne radi POS uređaj, koji će odjednom naglo proraditi ako kažete da nemate dovoljno gotovine. Nadalje, katkad je sasvim neizivjesno što ćete dobiti u curryu; govedinu koju ste stvarno naručili ili ostatke govedine, ili neko neidentificirano meso.
Međutim, priprema currya i drugih šrilankanskih jela u Curry Bowlu neobično je autentična i vrijedi rizika posjeta tom neobičnom lokalu, namijenjenom zarađivanju na neuniformiranim turistima.
6. Umami, Skalinska 3
Umami je korektan orijentalni fast food sa solidnim pivom, smješten u lijepoj ulici koja povezuje Tkalčićevu i Dolac, okružen nekim od najgorih zagrebačkih zalogajnica. Umami je, zapravo, nešto svježija i skuplja istočnjačka verzija McDonald’sa. Gyoze su vrlo solidne, dok kompliciranija jela treba izbjegavati jer ih nisu kadri svladati.
