Stalne promjene u hrvatskoj restoranskoj industriji utječu, naravno, na našu listu najboljih i najvažnijih gastronomskih destinacija u zemlji. Stoga su se u samom vrhu pojavila pojedina odredišta koja smo ranije izostavljali, dok su pad zabilježili oni gradovi koji nisu ostvarili najavljeni gastronomski potencijal. Konstanta liste najboljih i najvažnijih hrvatskih restoranskih destinacija ostaje Zagreb.
Premda nema ni jednu Michelinovu zvjezdicu, Zagreb je posve neprijeporno najvažnije hrvatsko gastronomsko središte, zato jer u njemu rade vrhunski restorani u skoro svim žanrovima. Fine dining zastupljen je Noelom, Zinfandelom i Dubravkinim putom, japanski i fusion restorani Tekkom, Timeom i Takenokom, talijanske kuhinje Carpacciom, indijske kuhinje Royal Indiom i Namasteom. Bistrologiju visokog stila predstavljaju Ab Ovo, Agava, Le Bistro i Mali bar, nacionalne restorane Vinodol i Okrugljak, latinoameričke El Toro, dok Mano i dalje drži dobre steakove. Zagreb je bez konkurencije u Hrvatskoj i u raznim oblicima street fooda, burger shopova i pizzerija. Nažalost, u Zagrebu trenutno ne postoji ni jedan zaista vrhunski riblji restoran, a potpuno je neobično što nema austrijskog ili austrougarskog restorana.
Izvrsno organiziranim Chef’s Stageom Rudolf Štefan ove je godine Šibenik pretvorio u restoransku prijestolnicu Hrvatske. Osim samog Pelegrinija, već bezbroj puta najboljeg hrvatskog restorana u svim mogućim izborima, Šibenik i njegovi otoci mogu se pohvaliti s još dva gotovo spektakularna restorana: Bobom na Murteru i Opatom na Kornatima, te s nekoliko nautičarima atraktivnih kornatskih lokala. Šibenski je problem dosta depresivna ponuda restorana na rivi i u centru grada.
U ovom je prostoru koncentrirano mnogo dobrih restorana, od kojih se posebno ističu San Rocco, Marina, Pergola, Damir & Ornela, Morgan, Badi i Čok. Stalno se, međutim, stječe dojam da svi ti restorani mogu i moraju učiniti još korak, dva ili tri više da bi došli na razinu Michelinovih zvjezdica. Nemojmo se zavaravati. Michelinove preporuke, kojih je u Istri mnogo, nisu bog zna što. U Francuskoj te preporuke trenutno ima preko 4000 restorana.
Zapravo, moramo priznati kako nas impresionira upornost i žilavost opatijskih ugostitelja. U zoni drugirazredne hotelske infrastrukture djeluje čitav niz dobrih restorana poput Plavog podruma, Bevande, Johnsona, Drage di Lovrana, Navisa, Laurus Grilla i Tramerke. Novootvorenu Verandu još nismo isprobali. Međutim, jedino Plavi podrum zaslužuje Michelinovu zvjezdicu. Uz nekoliko velikih, pravih five star hotela, opatijski bi restorani mogli biti znatno ambiciozniji.
Rovinj dakle ima Monte s Michelinovom zvjezdicom, što ga automatski uvrštava na ovu listu, pa autorsku konobu Barba Danilo, pa još nekoliko solidnih ribljih gostionica. Nadajmo se da će otvaranje luksuznog hotela Park podići razinu rovinjske hotelske gastronomije, koja stagnira od odlaska Toma Gretića i Priske Thuring iz Maistre.
Mali Lošinj može se pohvaliti prvorazrednim japanskim restoranom Matsunoki, autentičnim fine diningom Alfred Keller, zaista odličnim ribljim restoranom Cigale, pa steakhouseom Dijana (gdje sami odležavaju meso)… dosta velik izbor za mjesto koje počinje pridjevom mali. Lošinj je apsolutni gastronomski šampion među hrvatskim otocima.
Kad bi Dubrovnikom dominirali dobri restorani poput Michelinova 360, Nautike, Prota, Orsana Gverovića ili Pantarula, taj bi se apsolutni hrvatski turistički prvak našao na višem mjestu ove ljestvice. Dubrovnik je, međutim, kao i Venecija, prepun loših do vrlo loših skupih restorana, koji ga sprečavaju da se afirmira kao ozbiljna gastrodestinacija.
Prije dvije godine činilo nam se da bi Split mogao postati glavno središte hrvatske restoranske industrije iza Zagreba. Split se, međutim, pretvorio u središte hrvatske bistronomije, uz iznimku nekoliko starijih, konvencionalnih ali kvalitetnih ribljih restorana. Moramo priznati da još nismo jeli u Perivoju otkako ondje kuha Braco Sanjin.
