U Zagrebu, osim Oxba, čak nema ni klasičnog steakhousea. Osim toga, u Hrvatskoj je uvjerljivo premalo mesnica koje zaista znaju konfekcionirati rezove, dok se i dobavljačima i chefovima dešavaju smiješni ekscesi poput tridesetak dana odležanih bifteka: biftek se, naime, ne smije dulje odležavati jer je nemastan. U druge, tipične restoranske pogreške spada neuklanjanje viška vezivnog tkiva kod pojedinih rezova.
Naposljetku , među najveće potrošače mesa spadaju oni restorani koje kuhanje iskreno ne zanima, poput zagrebačke Sofre, ili bezbrojnih gostionica koje se zadovoljavaju vrtnjom janjaca i odojaka na ražnju. Dakle, navodna nacija mesoždera s mesom zapravo stoji prilično loše, od kuhanja do nabave. Ne treba ni podsjećati da veći dio mesa , i dobar dio peradi, u našu restoransku industriju dolazi iz uvoza, bilo da je riječ o jeftinoj svinjetini ili o vrlo skupoj američkoj govedini. Zbog svega ovoga vrlo je teško sastaviti listu najboljih hrvatskih mesnih restorana. Evo njenog trenutnog nacrta:
Čim sjednete u Mano2, konobar vam donese dasku s uzornom kolekcijom steakova različitih pasmina i porijekla, od simentalki preko Charolaisa, do Angusa. S obzirom na vještinu, talent i profesionalnost chefa Hrvoja Kroflina, Mano2 vjerojatno je najsigurnija adresa za osobito strastvene zagrebačke carnivore.
Diana je jednostavni grillhouse velike hotelske kuće, koji nas je pripremom govedine koju sami odležavaju apsolutno impresionirao. Dianina je strateška prednost što drži i velike komade američke govedine i lokalnu cresku janjetinu, pa može pripremati vrhunsko meso iz dva različita svijeta.
Alla Beccaccia možda ni u čemu nije najbolja, ali je u svim vrstama mesa koje smo tamo jeli, slasna i pouzdana. Bilo da je riječ o salamama, panceti i pršutu, o svježim kobasicama i steakovima ili o divljim pticama, Alla Beccaccia je uvijek na visini zadatka. Čvrsto smo uvjereni kako je krajnje vrijeme da sastave pristojnu vinsku listu.
Oxbo drži isključivo govedinu s čuvene i ogromne američke farme Creekstone, što je više nego dovoljno da se nađe na ovoj listi. Oxbo je prije četiri ili pet godina bio vitalniji i ambiciozniji, ali i sada drži visoke govedske standarde.
Okrugljak se našao na ovoj listi zbog dva razloga. Prvo, ondje imaju možda najbolju mliječnu janjetinu u Zagrebu (koju smo ove sezone nažalost zanemarili). Drugo, u Okrugljaku tartar biftek, kvintesencijalno mesno jelo, i dalje pripremaju za stolom, od čega je većina hrvatskih restorana odustala.
Špilja tretira meso visoko civilizirano, gotovo profinjeno, po čemu se razlikuje od drugih, naglašeno rustikalnih samoborskih restorana. Svi komadi mesa koje smo ikada kušali u Špilji, od pljeskavica do telećih filea, zaslužuju jako visoku ocjenu.
Novi jelovnik hotela Laurus obuhvaća južnoameričke steakove, talijanske teleće kotlete, lokalne janjeće kobasice i izvanredne pljeskavice. Kako je Laurus zadržao i dio starog menija, danas je riječ o jednom od rijetkih domaćih restorana gdje možete naručiti i žive jastoge, i kamenice, i velike rezove govedine i teletine.
Jist je domaći mesni restoran. Ovo domaći odnosi se nažalost i na pića, pa u Jistu ne možete naručiti ni whisky ni šampanjac, a pogotovo ne vrhunski pinot noir. No, apstrahiramo li ovu štetnu isključivost, Jist je zapravo sjajno mjesto s vrlo solidnim mesom i kuharima koji ga neobično precizno pripremaju.
