U subotu kasno navečer vratili smo se s mora. U nedjelju ujutro pokušali smo rezervirati stol za ručak u Zagrebu, jer nam se nije ponovo putovalo.’ Prvo smo, oko deset ujutro, nazvali krčmi Gabreku, gdje nije bilo ni jednog mjesta. Zatim smo nazvali Balon na Prisavlju, gdje također nije bilo ni jednog stola. U samoborskoj Špilji i pizzeriji Franko’s nismo ni pokušavali, jer nam već nekoliko puta nije uspjelo dobiti rezervaciju u zadnji čas.
Pa smo nazvali pizzaurant Public, gdje su nam poslije kraćeg oklijevanja rekli da možemo doći oko jedan. Do dva se Public toliko napunio da su se pred ulazom počeli stvarati redovi.
U zagrebačkim restoranima redovito jedemo više od trideset godina. Sasvim smo sigurni da ritual nedjeljnog ručka nikad nije bio toliko popularan kao zadnjih mjeseci. Restorani koji žele biti puni za nedjeljni ručak moraju zadovoljiti nekoliko jasnih kriterija.
Moraju biti dovoljno obiteljskog karaktera, trebaju nuditi velika, uglavnom mesna jela (ili pizzu) i ne smiju biti osobito skupi. Okrugljak i Franko’s jedina su ozbiljno skupa mjesta na našoj listi zagrebačkih restorana u kojima nedjeljni ručak morate rezervirati danima unaprijed. Lista je abecedna.
Balon je u zadnjih godinu dana jako profesionalno napredovao, što se vidi i po popunjenosti. Balon je uvijek bio poznat po velikim komadima dobrog mesa, koje sada krasi nešto finih detalja i atraktivne prezentacije.
Budweiser pruža odličnu vrijednost za novac, peče vrlo solidan roštilj i toči dobro pivo. Svemu tome nedavno je dodao sasvim korektnu vinsku kartu. Nije čudo što zna ostati pun do kasno popodne.
Najskuplja zagrebačka pizzeria puna je svaki vikend od otvaranja do danas. Zanimljivo je promatrati klince kako se bore s nitima čilija i drugim detaljima na koje baš nisu navikli na pizzi. Franko’s je prvi u Zagrebu dokazao da pizza i šampanjac mogu zajedno.
Gabrek je vještinu vođenja obiteljskog restorana doveo do savršenstva. Njegov stil posluživanja poput serviranja juhe u velikim zdjelama, savršeno imitira ritual nedjeljnog ručka kod kuće, porcije su goleme, hrana jednostavna ali dobra, a računi umjereni štogod da pojedete i popijete.
Okrugljak je jedna od najvažnijih zagrebačkih restoranskih institucija za nedjeljni ručak i tako to ide desetljećima. Kada rezervirate stol, možda nije loše da odmah rezervirate i neki dobar komad većih pečenja(ako volite takvu hranu) jer i patke i janjetina i teletina nedjeljom znaju brzo nestati.
Public je u kratkom roku okupio brojnu publiku zahvaljujući pametnom poslovnom modelu. Pizze su vrio dobre, a nisu skupe (uglavnom koštaju oko 60 do 65 kuna), a sva ostala jela, osim bifteka, stoje manje od sto kuna, i to u iznimno dobro uređenom, modernom ambijentu.
Ovaj gastronomsko obiteljski restoran kraj Samobora toliko je popularan usprkos nešto višim cijenama, da katkad nismo uspijevali dobiti stol za nedjelju iako smo zvali u utorak ili srijedu. Osim gigantskih komada mesa, Špilja ima i vrlo dobru vinsku kartu.
Vinodol je uglavnom stalno pun, ali je nedjeljom prepun. Uvijek nas fascinira kako taj uspješan nacionalni restoran čin relativno malo pogrešaka s obzirom na golemu tvorničku proizvodnju. Vinodol je pr imjer dobrog i poštenog masovnog gradskog restorana.