Jednom davno, davno, 80-tih godina prošlog stoljeća, dok smo se kao i većina normalnih tinejdžera intenzivno bavili rock and rollom, poslije svirki se obavezno išlo na pizzu. Pizzerie su se uklapale u budžet gimnazijskih rokera, vraćale su energiju nakon koncerta i radile su do vrlo kasno navečer, što restorani uglavnom nisu.
U pizzerijama se nismo hranili samo noću. Pizze su sredinom 80-tih u Zagrebu bile toliko popularne da je na potezu između Kvaternikova trga i Stare Vlaške svojedobno radilo čak šest pizzeria, a klasične velike kavane Corso i Medulić imale su svoje šankove za pizzu.
U povodu zatvaranja Dvojke, jedne od najpopularnijih starinskih zagrebačkih pizzeria, odlučili smo objaviti top listu pizzeria iz prošlog stoljeća koja se, naravno, temelji na sjećanjima gladnog gosta, a ne na bilo kakvim stvarnim kvalitativnim kriterijima.
Purger je na prvom mjestu zato što je preživio. Naime, ova pizzeria otvorena 1979. godine i danas radi na istoj lokaciji. Čini se da se ni jelovnik nije bitno mijenjao. Purgeru čestitamo na neuništivosti i 40. rođendanu.
Domino je otvoren u prvoj polovici osamdesetih. U svojim su ranim godinama bili toliko ambiciozni, da su na quattro staggioni stavljali prave škampe. Ne smrznute repiće, nego prave oveće ružičaste škampe u oklopima, s kliještima, pa je pizza znala izgledati prilično impresivno. U ovom stoljeću Domino je malo radio, a malo stajao zatvoren.
U Šestinama smo se učili pizzi. Njihove male napuhnute pizze iz krušne peći u ono su nam se vrijeme činile valjda najslasnijim jelom u Zagrebu. Lokal u kojem su se nalazile Šestine, na uglu Draškovićeve i Vlaške, u ovom je stoljeću prošao niz prenamjena. U zadnje je vrijeme zatvoren.
U tu smo pizzeriju voljeli odlaziti zbog otmjenog uređenja i fantastične lokacije ispod samih Kamenitih vrata. Pričalo se da je vlasnik bio Mišo Kovač. Pizze su bile jako velike, skuplje nego drugdje, a neko se vrijeme ondje nije točio alkohol, što je ohladilo naš entuzijazam prema Kamenitim vratima. Pizzeria se davno zatvorila. Danas su ondje uredski prostori.
Sebastian se nalazio u jednom iličkom dvorišnom prostoru preko puta Britanskog trga. Premda loše uređen, nekako pretrpan, s malim stolovima, Sebastian nam je svojedobno bio jedno od najdražih mjesta u gradu. Pamtimo da su pizze, srednje veličine, imale lijepe hrskave rubove i bolje sastojke od većine drugih pizzeria.
Iako nam njihova pizza nikad nije bila posebno dobra, Dvojku smo voljeli zbog dugog radnog vremena, odlične atmosfere (često je bila veselo prepuna) i dobre vrijednosti za novac. Zanimljivo je da je Dvojka, otvorena 1984. godine, u zadnjoj svojoj fazi prodavala pizze promjera jednog metra, koje su koštale od 180 do 230 kuna.
U ovoj smo nevelikoj pizzeriji na uglu Petrove i Zajčeve češće jeli lasagne nego pizzu. Tomato je, valjda zahvaljujući velikoj potražnji za lasagnama, svojedobno bio uveo i pizzu bolognese, koju su pekli s nadjevom za lasagne. Početkom ili sredinom 90-tih u taj se prostor uselila jedna pekarnica.
Naslovna fotografija/Mapiranje Trešnjevke
