Koliko god kvaliteta ambicioznih hrvatskih vina raste iz godine u godinu, široko rasprostranjene predrasude o mnogim bitnim aspektima proizvodnje i posluživanja vina jednako su čvrste kao prije desetak ili petnaest godina. Evo šest najčešćih, od kojih neke traju i među profesionalcima.
Naravno da ne mora. Ova predrasuda nastala je u dvadesetom stoljeću. Vina nisu bila kristalno bistra ni u ranijim vremenima, a pogotovo ne danas kada macerirana vina zauzimaju kvalitativno sve značajniji segment globalne scene. Predrasuda o bistrini vina kao njegovoj nužno poželjnoj komponenti, sada je zapravo prepreka široj konzumaciji maceriranih vina. Mnogi pogrešno misle da vino nije dobro ako je mutno. Dulje macerirana nefiltrirana vina često su bar donekle mutna.
I danas 90 posto restorana i barova u Hrvatskoj za šampanjce i pjenušce koristi flute, usku čašu na stalku. Do te je goleme pogreške došlo zato što je industrija šampanjca u jednom trenutku željela istaknuti pjenušavost kao glavnu značajku šampanjca, a flute doista pojačava pjenušanje.
Međutim, u šampanjskim su mjehurićima zarobljene molekule aroma i okusa šampanjca. One brzo putuju prema vrhu čaše i još brže hlape i tako osiromašuju vino. Flute je, zapravo, najgora moguća šampanjska čaša. Umjesto flutea, koristite normalne vinske čaše ili tulipanke.
Definitivno nije. Ne samo zbog opasnosti od TCA. Prirodni čepovi, i oni najskuplji, omogućuju znatno brži ulazak kisika u bocu od DIAM-a ili Stelvina, što znači da vino pod prirodnim čepom brže stari. To je znanstveno dokazana činjenica. Stoga je DIAM najbolji čep za dugo odležavanje vina, dok je dobar navojni čep idealan za svježa i srednje odležana vina (premda je Penfolds pokazao da se navojni čep sjajno ponaša i na Grangeu).
Ne mora. Preniska temperatura ubija arome i okuse bogatih bijelih vina. Joško Gravner smatra da je zločin staviti bocu vina u posudu s ledom. Oranži doista ne smiju u led, premda većina konobara uredno ponavlja tu grešku. S druge strane, slatka bijela vina trebaju se servirati na što nižoj temperaturi, jer niska temperatura umanjuje efekt šećera i tako pojačava arome i okuse.
Ne mora biti. Klimatski Dalmacija zaista jest sklonija crnim vinima. U Dalmaciji se ne mogu proizvoditi dobri pjenušci, jer je pH skoro nužno previsok osim ako ne berete ekstremno nezrelo grožđe.
No, Dalmacija je i zemlja bijelih vina, jer raspolaže najvećim brojem autohtonih bijelih sorti u cijeloj zemlji, od kojih se unatrag desetak godina proizvode šampionska vina. Što bi, hrvatska vinska scena bila bez pošipa i grka?
Premda nismo skloni masovnoj proizvodnji, gigantska je predrasuda da su manje vinarije uvijek kvalitativno superiornije velikima. Velike vinarije, naime, imaju dvije strateške prednosti. Prvo, riječ je o stotinama ili tisućama hektara pod vinogradima, što znači da uvijek mogu napraviti selekciju najboljeg grožđa za svoje prestižne etikete.
Drugo, velike vinarije lakše investiraju u unapređenje proizvodnih procesa i u vinogradu i u podrumu. U krajnjoj liniji, u svim raspravama o malom i velikom u vinarstvu, uvijek je dobro podsjetiti na činjenicu da Dom Perignon puni oko pet milijuna boca godišnje.
