Jedna od najpoučnijih privilegija u vinskom novinarstvu jest šansa da promatrate kako vina nastaju, rastu, mijenjaju se i dostižu vrhunac. Početkom ove godine prvi smo put probali beljski cabernet sauvignon iz 2016.godine.
Radilo se o tipičnom big and beautiful vinu, pomalo američkog stila, ali s dovoljno lokalnog terroira koji se manifestirao u toplini okusa, bouqueta tekstura, i u izostanku nekih od tipičnih new world značajki moćnih caberneta,m poput viška dima i vanilije,ili jakih nota eukaliptusa. Prije tri tjedna u beljskom Starom podrumu u Kneževim vinogradima, ponovo smo probali isti taj cabernet, sedam mjeseci stariji, s nešto odležavanja u boci, ali još uvijek bez etikete.
Vino je jednako snažno, prepuno zrelih tanina, aroma crnog ribizla, šljiva i kupina, i okusa tamnog voća, čokolade i kave, sa sasvim malo dima, što je i normalno jer odležava u velikim, rabljenim bačvama, koje vino ne ispunjavaju jakim elementima vanilije i dima. Uz snagu s početka godine, ovo je izvrsno vino dobilo na eleganciji, koja ga izdvaja od standardne hrvatske produkcije crnih vina.
Radi se o jednom od potencijalno najboljih domaćih crnih vina, proizvedenih unatrag desetak godina. Što je Belju nametnulo važno pitanje. Pod kojom će se etiketom brendirati i prodavati ovaj fenomenalni cabernet, jednom kad dođe na tržište (što se, nažalost, neće dogoditi ove godine). Moguće je, premda je o tome još prerano govoriti,da Belje uvede novu etiketu za najviši rang vina, koji se može proizvesti u Baranji.
Ovdje valja podsjetiti kako je Belje s Merlotom iz 2008. godine postalo prva hrvatska vinarija koja je na Decanterovim Svjetskim nagradama osvojila zlatnu medalju za crna vina. Treba, nadalje, još jednom konstatirati kako je susjedni Villany s vrlo sličnim terroirom razvio međunarodno snažan brend isključivo na crnim vinima. Najprestižnije etikete cabernet franca iz Villanyja postižu cijene više od 50 eura.
Baranja, dakle, može postati zemlja velikih, međunarodno relevantnih crnih vina. Prije kušanja ovog impresivnog cabernet sauvignona, u društvu glavne enologinje Belja Suzane Zovko, probali smo niz aktualnih beljskih vina, uključujući jako dobru Vrhunsku graševinu iz 2018. koja se ubraja među pet najboljih graševina na hrvatskom tržištu, i mineralni chablisovski Vrhunski chardonnay kojeg popularni britanski vinski publicist Oz Clarke već godinama smatra najboljim baranjskim bijelim vinom, ali koji nije baš svugdje dostupan.
Dan ranije, na ručku u modernističkom osječkom restoranu Black Room, pili smo zaista impresivnu Frankovku iz 2009.godine, točenu iz magnuma. To još uvijek mlado i razigrano vino, pokazuje potencijal frankovke kao najvažnije slavonsko baranjske crne sorte, kao i sposobnost Belja da proizvede vina koja su u desetoj godini adolescentski mlada.
