“Iskustvo kušanja svega oko sebe unutarnje je iskustvo koje nas duhovno obogaćuje. Mi možemo raspolagati svim mogućim informacijama o pojedinim stvarima i pojavama, ali bez unutarnjeg iskustva kušanja ne možemo ih potpuno doživjeti.
To vrijedi za sve oblike stvarnosti oko nas, kao i za ovo vino. Vino je kompleksan proizvod koji možemo opisivati bojom, aromama i okusima, ali ga ne možemo zaista doživjeti dok ga ne kušamo,” govorio je u srijedu navečer u vinoteci Bornsteim Tvrtko Barun, poznati zagrebački isusovac.
Sinoć je, naime, u najstarijijoj zagrebačkoj i dalje aktivnoj vinoteci, smještenoj u lijepo uređenom kaptolskom podrumu, pater Barun održao drugu radionicu posvećenu vinima. Format Barunovih radionica jednostavan je i komunikativan. Poslužuju se tri vina: pjenušac, bijelo i crno. Vlasnica Bornsteina Doris Srpek prvo predstavlja proizvođača i govori o tehničkim značajkama vina i sorte od koje je napravljeno.
Zatim pater Barun, koji je u javnosti postao poznat zbog zalaganja za prava izbjeglica, u povodu vina govori o kršćanskom doživljavanju raznih životnih fenomena, o duhovnim pitanjima, odnosu materijalnog i unutarnjeg, ali i o samom vinu, i to ne isključivo kao simbolu ili mediju: dok je studirao u Parizu, pater Barun s kolegama je redovito sudjelovao na slijepim kušanjima vina.
Barunova sinoćnja radionica bila je zanimljiva, puna dobrih poruka i još bolje atmosfere. Stekli smo dojam da su polaznici uglavnom novi u svijetu vina, i da se preko Barunovih predavanja pokušavaju približiti vinima. Što nije neobično. Vino i kršćanstvo esencijalno su povezani kroz barem tri važna segmenta.
Prvo, vino se često spominje u Bibliji i u pojedinim paradigmatičnim prizorima iz Evanđelja, poput svadbe u Kani Galilejskoj, ima ključnu simboličku funkciju za razumijevanje Isusovih poruka. Vino na pričesti predstavlja Isusovu krv.
Drugo, vinogradari oduvijek ovise o prirodnim silama na koje ne mogu bitno utjecati svojim postupcima. I treće, benediktinac Dom Perignon samo je jedan, najpoznatiji primjer uključenosti crkve u proizvodnju vina. Ovdje treba reći da je crkva sve do francuske revolucije kontrolirala većinu vinograda u Burgundiji.
Kao jedan od svojedobno najvećih zemljoposjednika u Europi, crkva je izravno odgovorna za čitav niz vinogradarskih i podrumarskih praksi, koje su kroz stoljeća unapređivale proizvodnju vina. Zbog svih ovih, i mnogih drugih razloga, sasvim je logično što isusovac Barun priređuje vinske radionice.
