Comité Champagne, krovna regionalna organizacija vinara, objavila je da ove godine prinose ograničava na 8 tona po hektaru. Riječ je o jednom od najmanjih dopuštenih prinosa svih vremena. Zadnjih deset godina prosječna granica bila je 13,5 tona po hektaru. U velikoj krizi 2009. prinos je smanjen na oko 10 tona. Razlog ovolikom ograničenju je dramatičan pad prodaje šampanjca zbog pandemije Covida-19.
Ovo je najteža kriza u Champagni nakon onih za vrijeme Prvoga i Drugog svjetskog rata. Kronološki zadnja velika kriza, ona iz 1974. prodaju je bila smanjila za 15,4 posto. Sada je u Francuskoj pala 80 posto, dok je izvoz 60 posto manji. Ograničenjem prinosa u berbi 2020. Champagne će izgubiti 230 milijuna boca, više od 1,7 milijarde eura.
Očekuje se prodaja 200 milijuna boca, ali i to je neizvjesno zbog očekivane recesije. Šampanjac je vino koje se uglavnom pije u slavljeničkim prigodama i glavni kanali prodaje su restorani i barovi. S pandemijom korone i lockdownom ti su kanali gotovo blokirani i vrlo se sporo oporavljaju.
Champagne ima sistem kolektivnog određivanja maksimalnog prinosa. Svakoga ljeta prema tržišnim se procjenama dogovara koliko vinogradari maksimalno mogu pobrati. Taj sistem štiti regiju od skupog održavanja viškova, agresivnih rasprodaja i promocije koja bi ugrozila status i vrijednost brenda. U Champagni je oko 16 tisuća vinogradara i 300 šampanjskih kuća.
Šampanjske kuće su ekonomski motor regije i odgovorne su za 70 posto prodaje. Ali samo je deset posto vinograda u njihovu vlasništvu, što znači da većinom ovise o tome hoće li vinogradari pratiti njihove tržišne pozicije.
Jedini izvan sistema su kooperative i vinogradari koji proizvode vlastita vina kojima je ove godine dopušten veći prinos. No, oni su u zadnjih deset godina smanjili proizvodnju za četvrtinu, jer se mnogima više isplatilo prodavati grožđe kojemu je cijena rasla iz berbe u berbu, nego se baviti proizvodnjom. Tako su postali još ovisniji o šampanjskim kućama i prije svega o apelaciji.
Problem je nastao prije pandemije, a značajan faktor u cijeloj situaciji bio je luksuzni konglomerat LVMH, vlasnik Moët & Chandona, Dom Pérignona, Veuve Clicquota, Kruga i Ruinarta. LVMH je stalnim dizanjem cijene grožđa povećavao svoj tržišni udjel i pritom smanjivao profitne marže konkurenata. Iako je značajan broj šampanjskih kuća korona krizu dočekao sa slabim cash flowom, nisu mijenjali ugovore kako ne bi izgubili pozicije i dopustili još jaču dominaciju LVMH-a.
Sada je problem što se ne zna koliko će vinogradara moći preživjeti ovakva ograničenja prinosa. Počnu li oni propadati, vinarije neće imati dovoljno grožđa jednom kad kriza prođe, što će dodatno poremetiti ravnotežu odnosa u regiji, da se ne spominju sve ostale ekonomske i društvene posljedice koje bi Champagnu mogle dugoročno unazaditi.
Dok se u lipnju pregovaralo o maksimalnom urodu, mnogi vinogradari tvrdili su da neće preživjeti s manje od 10 tona po hektaru. S druge strane, šampanjske kuće su zbog smanjenja proizvodnje tražile ograničenje na šest do sedam tona. Comité Champagne još je u srpnju najavljivao 9,5 tona, a sada je završilo na osam.
I s time, zalihe šampanjca će biti 30 posto veće nego prijašnjih godina. Champagne je prosječno imala zaliha za 4,5 godina a to je sada naraslo na 7 godina i neće se lako smanjivati. U Champagni kažu da se ono što se nije popilo neće se ni popiti. Nema popravka. Rijetkost je da se proizvođači Champagne javno obraćaju vladi, ali to su ovoga ljeta učinili, upozoravajući da će većinu tereta ove krize podnijeti vinogradari i da država mora puno ozbiljnije shvatiti situaciju.
Francuska vlada na proljeće je u sklopu programa pomoći nacionalnoj vinskoj industriji objavila djelomičan otpis doprinosa za vinogradare u Champagni, s ograničenjem ukupnog otpisa na 100 milijuna eura i mogućnošću potpunog otpisa za najteže pogođene vinogradare. Odobrila je i 60 milijuna eura za kriznu destilaciju viškova.
Odluka je razbjesnila šampanjski sindikat, koji je u lipnju tražio od vlade da revidira odluku. “Vlada nije uzela u obzir specifičnost situacije vinske industrije u odnosu na sektore kojima bi njihov plan trebao pomoći. Vinogradari ne mogu koristiti mjeru subvencije plaća. Champagne zapošljava više od 100 tisuća sezonskih radnika godišnje. Nikakvu drugu pomoć nismo tražili. Imamo dojam da vlada štiti vinsku industriju nauštrb vinogradara, posebno u Champagni, “ objavili su.
Tražili su da se prag spusti na 60 posto gubitka prometa, oprost svih doprinosa vinogradarima koji su izgubili više od 60 posto i 50 posto doprinosa onima s manjim gubicima te donošenje mjera za one koji ne mogu prikazati gubitak iako ga imaju, poput prodavača grožđa na kilogram koji naplaćuju s godinu dana odgode ili u trogodišnjem ritmu. Sindikat traži i da se u otpis uračunaju troškovi sezonskih radnika.
Berba 2020. u Champagni počinje 20. kolovoza, bez mira između šampanjskih kuća i vinogradara, i s još manje suglasja između lokalnih vinara i francuske vlade. Jedina sreća u svemu je što šampanjci s godinama postaju bolji i što je izvjesno da će smanjenje prinosa i dulje odležavanje ovu berbu učiniti jedinstvenom po kvaliteti.
