U studenom 2017. malo prije prestižne godišnje aukcije vina u Hospices de Beaune, nekadašnje ubožnice danas preuređene u muzej, objavljeno je da je glasovita burgundska vinarija Clos de Tart prodana Françoisu Pinaultu za 220 milijuna eura. Vinski svijet ostao je zapanjen. Parsto milijuna eura je jako velik iznos za vinariju sa 7,53 hektara vinograda pinot noira, 29 milijuna eura po hektaru. Clos de Tart je jedan od četiri Grand Crua u komuni Morey-Saint-Denis, u srcu regije u Côte de Nuits.
Pinault, tek četvrti vlasnik u tisuću godina, kupio je imanje pred nosom vlasniku Alibabe Jacku Ma. Kinez je dao i bolju ponudu, ali uz mali pritisak politike, vrijedno francusko naslijeđe ostalo je u domaćim rukama. pomoć politike. Clos de Tart je najveći monopol među burgundskim Grand Cruovima, što mu dodatno diže cijenu. Tri godine prije Pinaulta, njegov najveći konkurent, predsjednik LVMH-a Bernard Arnault, susjedni je Clos des Lambrays platio 110 milijuna eura za 11 hektara.
Prestižna vinarija Bonneau du Martray 2017. je prodana američkom milijarderu, vlasniku Arsenala i mitske kalifornijske vinarije Screaming Eagle, Stanleyu Kroenkeu. On je 80 posto udjela u vinariji platio negdje između 150 i 180 milijuna eura, ostalo je zadržala obitelj Le Bault de la Morinière. Nakon Pinaulta, ovo sve se čini umjereno, ali nije.
Cijene vinograda u Burgundiji, u zadnjih su se deset godina upeterostručile, neke su narasle i deset puta. Dolazak velikih investitora komplicira poziciju vinogradara i nasljeđivanje obiteljskih imanja. Čak ni Clos de Tart nije rekorder, jer granica očito nema. Lani su dvije parcele musigny grand crua, oko 856 četvornih metara, prodane za više od 60 milijuna eura po hektaru. Imati vinograd u Burgundiji postao je ultimativni statusni simbol., posebno u Côte de Beaune i Côte de Nuits, koji obuhvaćaju svega par tisuća hektara i manje od 500 hektara grand cru vinograda.
Francuski bankari specijalizirani za financiranje u vinskom biznisu kažu da cijene nemaju puno veze s rentabilnošću, riječ je o čistom prestižu, posljedici viška novca i imidža burgundskih vina. Lokalni vinari su jako zabrinuti. Zbog ovog trenda vanjski igrači, milijarderi i investicijski fondovi, imaju sve veću moć u regiji, i sve je teže zadržati vinograde i vinarije u obiteljskom vlasništvu.
Konfederacija burgundskih apelacija i vinogradara CAVB aktivno se bori protiv komodifikacije vinograda, ali zasad je novac jači. Poziciju im donekle poboljšava činjenica da su burgundski vinogradi i njihov terroir, skupa s kompliciranom klasifikacijom, 2015. u Unescu zaštićeni kao svjetska kulturna baština. S druge strane, to dodatno diže cijenu vinogradima.
Situaciju će zakomplicirati još jedan novi trend: Kinezi su se zainteresirali za burgundska vina. Na aukcijama rijetkih Romanée-Contija za boce se bore uglavnom kineski i američki kolekcionari. Nepoznati američki kupac u listopadu je u Sotheby’su bocu Romanée-Contija čija je početna cijena postavljena na 32.000 eura, platio 558.000 eura. Istina da je riječ o boci iz privatne arhive Josepha Drouina, ali cijena ipak nema veze sa zdravim razumom.
Inflacija cijena širi se na sve dijelove regije, posebno na vinograde u susjedstvu najskupljih položaja. Organizacija Safer de bourgogne Franche-Comté osnovana sa zadatkom regulacije tržišta, trebala bi upravljati poljoprivrednim zemljištem, odobravati konsolidaciju i analizirati tržište kako bi se ograničio disbalans cijena. No, njihove metode nisu više dovoljne za strukturu burgundskih vinograda, puno kompleksniju nego u Bordeauxu ili Champagni.
U Burgundiji isto imanje može imati vinograde ili dijelove vinograda u raznim klasifikacijama, jedan vinograd može biti u vlasništvu desetina članova raznih obitelji, događa se da se zbog jednog minijaturnog vrhunskog položaja ili volje nekoliko vlasnika, cijele vinarije prodaju po vrtoglavim cijenama, što za sobom vuče rast cijena u svim klasifikacijama.
Za lokalne vlasnike to znači veće poreze i probleme kod nasljeđivanja. Porezi se značajno razlikuju ovisno o klasifikaciji vinograda, pa vinari koji nemaju puno novca moraju prodavati svoju najbolju zemlju umjesto da je predaju idućoj generaciji. Drugo rješenje je da restrukturiraju firme odvajajući vinogradarski od vinarskog biznisa, što dodatno komplicira nasljeđivanje i obiteljsko upravljanje vinarijama. S vremenom, najveći teret pada na najmlađe generacije i one, budući da ne mogu plaćati poreze, prodaju vinograde i vinarije.
Tržište se u Burgundiji se praktički samo regulira. I to će se prije ili kasnije neugodno odraziti na cijene vina. Konfederacija CAVB zatražila je od vlade da izmijeni zakon o financijama i omogući porezne olakšice ili oslobađanje od poreza za zemljišta u obiteljskom vlasništvu, kako bi se zemlja zaštitila od špekulanata. Burgundski političari podržavaju inicijativu, kao i vinari iz Champagne, Rhone i Bordeauxa koji se nalaze u sličnoj situaciji.
