Beaujolais Nouveau u Hrvatskoj je postao veliki hit početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.
Negdje između 1992. i 2000. godine gotovo da nije bilo restorana, kafića il bara koji nije držao mladi beaujolais, U ono je vrijeme to vino od sorte gamay, koje se proizvodi karboničkom maceracijom i pušta u prodaju trećeg četvrtka u studenom, bilo na vrhuncu svjetske popularnosti.
Beaujolais Nouveau točio se po cijelom svijetu, a uvjerljivo najpopularniji brand bio je Georges Deboeuf; sam gospodin Deboeouf, čija su se vina masovno uvozila u Hrvatsku, dobio je nadimak Mr. Beaujolais.
Globalna zaluđenost beaujolaisom utjecala je i na lokalne vinare, pa se u Istri počelo prodavati mlado crno vino. Matoševićevo se, ako dobro pamtimo, zvalo Mladuh.
U ovom je stoljeću popularnost beaujolaisa drastično pala, a mnogi su se proizvođači našli u ozbiljnim financijskim problemima, što su sami skrivili: naime, bar devedeset posto novog beaujolaisa bilo je čisti trash, koji je imao više dodirnih točaka s voćnim sokovima nego s vinom.
Pa ipak, beaujolais iz ozbiljnih vinarija i danas može biti jako privlačan.
U četvrtak oko podneva zabavljali smo se s novim beaujolaisom (s dodatnom oznakom villages koja nije nevažna za kvalitetu) vinarije Chateau des Maladrets, čije vino Vivat uvozi već godinama.
Ovaj je beaujolais zaokruženiji i puniji od većine drugih, a svojim jakim mirisima po voćnim žvakaćim gumama i prekrasnom vatrenom crvenom bojom, uvodi nas u atmosferu blagdana.
Chateau des Maladrets probali smo u Vivatovom vinskom baru u Martićevoj ulici, u veteranskom druśtvu Borisa Ivančića, Renea Bakalovića i Mate Jankoviča.
