Ne zanimaju me brojke, uvoz, izvoz, količine niti osvojeni bodovi na velikim natjecanjima, iako mogu biti vrlo znakoviti. Nakon toliko kušanih vina, zanimaju me samo ona koja su ostavila duboki trag, ona od kojih oči zaiskre, a razgovor za stolom zamre, ona po kojima ću pamtiti odlazeću 2019. Ograđujem se odmah na početku, naravno da nisam kušala “sva” vina i zasigurno mi je koje promaklo, ali spektakularnih, naših hrvatskih noviteta, baš i nije bilo previše. Stanu na prste jedne ruke.
Teran Santa Elisabetta 2015 braće Benvenuti najelegantiji je i najkompleksniji teran s ogrom- nim potencijalom starenja koji sam ikada kušala. Za mene trenutno najbolje crveno vino Hrvatske. Benvenutijev Teran Santa Elisabetta, kao i Ipši- na bijela i crvena Santa Elena, Kozlovićeva Santa Lucia, pokazali su moć Grand Crua, vrhunske pozicije, jednog vinograda i njegovu izražajnu moć, često superiorniju blendovima.
Chardonnay Le Chiffre 2017. kuće St. Hills Ernesta Tolja, klasičan je chardonnay burgundi- jskog stila i kalifornijskih gabarita kakvog nismo imali već dvadesetak godina, od legendarne 2002. godine kada su na Chardonnay du Monde natjecanju Matošević, Zdjelarević i Krauthaker sa svojim chardonnayima osvajali zlata i srebra. Le Chiffre je pokazao da je za ozbiljan iskorak od velike važnosti i vrhunski knowhow, u ovom slučaju čarobna ruka Michela Rollanda.
Kuvlakhe Zelenac iz 2015. Vlade Krauthakera spektakularni je oranž, vino macerirano 60 dana u gruzijskim glinenim amforama ukopanima u zemlju i proizvedeno kompletno bez dodatka sumpora. Elegantno, bogato, čisto, precizno i nevjerojatno mineralno. Uz malu napomenu da ga treba potrošiti čim se otčepi.
Pošip Nerica 2018. PZ Nerica, zlatni je standard za reduktivne pošipe, vino koje se sviđa i koje se voli bez obzira na prethodno poznavanje sorte ili ne. Ukratko, svima se jako sviđa!
Tomac Classic 2006. klasični je pjenušac, koji nije nov na našem tržištu, ali nam je i u 2019. priuštio neka nezaboravna kušanja. Meni najdraži hrvatski pjenušac ikada!
Pjenušci su nam slaba točka, podjednako u proizvodnji i u konzumaciji. Plešivica je neprikos- noveno naša ponajbolja regija za proizvodnju pjenušaca, a Tomac, Šember i Korak njihovi su najznačajniji predstavnici. Šampanjci se i nadalje više konzumiraju na čaše negoli na boce, a još uvi- jek se daleko više razumijemo u ginove, rumove i japanske whiskyje negoli u šampanjce, meni je to čudno!
Pošipi su doživjeli renesansu, no dok je malvaziju lako razumjeti i stilski prihvatiti, pošipi nude ogromnu raznolikost stilova i ekspresija. Ne impresioniraju me njegove snažno barikirane varijante.
Naši kontinentalni proizvođači su i dalje fascinirani crnim pinotom, a možda bi se mogli malo od njega odmaknuti. Jako je teško, ako ne i nemoguće, doseći burgundijske visine. Plavci su nam nekako zamrli u potražnji. Previše se tu eksperimentiralo s cijenama tijekom proteklih godina. Dragi Slavonci i Baranjci, Vi ste raj za visoke predikate! Ostalo, kao što rekoh, sve po starom. Sretan Božić i ludo sretna Nova 2020.!!!
