Cijepit ću se odmah, ako treba i u lijevu i u desnu ruku samo da se vrati ono naše staro Normalno. Jer godina 2020. je doslovno za zaboraviti i izbrisati gumicom. Nije ona bila baš toliko katastrofalno loša, u smislu da smo ipak prosječno odradili nekih šest mjeseci, ali neizvjesnost, strah za bližnje, nemogućnost poslovnog planiranja, pa i ostvarivanja rezultata i strah za budućnost ipak su ostavili dubok trag. Pitanje je i do kada će ovaj drugi lockdown uopće trajati. A sve je započelo upravo idilično.
Nakon odrađene Nove godine pobjegli smo na par dana u Veneciju. Čarobnu Veneciju s tisućama kineskih turista i prepunim muzejima, izložbama, restoranima, barovima, vaporettima… Sve se činilo posve normalnim, Wuhan je bio daleko…
2020. je trebala, sommelierski gledano, biti jedna upravo idilična godina. Berba 2019. pokazala se senzacionalnom, odavna naše uzdanice, malvazije, graševine, pošipi nisu držale tako visok prosjek, zapravo je ovo trebala biti jedna opuštajuća godina, kada smo vinsku publiku trebali upoznavati s izvrsnim novitetima, a ne realnost u kojoj su još mnogi podrumi ostali neispražnjeni. Koliko su samo medalja osvojili naši vinari na DWWA…kao nikada do sada.
Nakon prvog lockdowna pokazalo se da je ulaganje u kvalitetu vinskog podruma, što mi u Plavom podrumu i inače s veseljem činimo, bila jako dobra odluka. Ovoga ljeta opatijski turisti većinom su bili gosti iz susjednih zemalja, više platežne moći, koji zbog pandemije nisu odlazili na dulje destinacije. Luksuzna vina, biranih berbi, bila su iznimno tražena. Sezona nam je 15. kolovoza nažalost “završila”, kao nožem odrezana. Corona je ponovno zaprijetila.
Godina 2020, ma kakva bila i koliko kratko restoranski trajala, ipak je uspostavila neke nove trendove:
u svakoj krizi vraćamo se pouzdanom, sigurnom i našem, ali poslovni ljudi su se rado upuštali u istraživanja hrvatskih sauvignona, pošipa, chardonnaya, koji kao da su bili zapostavljeni posljednjih godina.
što je pomalo apsurd, jer se ne možemo baš pohvaliti visokom kvalitetom naših rosea, osim već godinama St. Heelsa. Francuzi su pripomogli.
Otkada su trgovački lanci počeli nuditi fina vina za pristupačne cijene, od izlaska u restoran se konačno očekuje više. U smislu nišnih proizvoda i limitiranih serija visoke kvalitete. Što je i odraz educiranosti tržišta. Bravo za nas!
obitelj Tomac spretno je vratila ancestralnu metodu na naše vinske karte. Nekada uobičajenu na našim prostorima. Pokrenuli su trend!
posljednjih nekoliko godina plavci su gotovo iščeznuli s naših vinskih karti, među nama, većinom zbog pada kvalitete, a suludog rasta cijena. Cijene se lagano normaliziraju, visoke hlapive nestaju…ide na bolje.
Odavno pošipi tnisu eška, macerirana i oksidirana vina. Fascinira me raznolikost stilova pošipa dostupnih na tržištu.
Nažalost, jedan trend nikako da posustane. Hiperprodukcija pjenušaca, a 90% loših.
Sva sreća da je konačno završila, ta 2020.! iz principa ju ne želim uvrstiti niti u moje poslovne godine, koliko briga i neizvjesnosti mi je priuštila, a niti privatne: socijalna distanca nas je posve otuđila. S tugom prođem pored omiljenog kafića, bez jutarnjeg espressa. Kava iz automata? Ne bih, hvala. Kad će više to cijepljenje? Da možemo nazdraviti, sjediti zgurani oko stola i raspravljati samo o vinu….
