Vinarija Štampar iz Svetog Urbana spada među nekoliko tradicionalnih međimurskih proizvođača koji su unatrag desetak godina napravili značajan iskorak prema modernizaciji lokalne vinske scene, što je rezultiralo vrijednim međunarodnim priznajima.
Vinarija Štampar začeta je još davne 1913. godine, kad je svoj vinski podrum otvorio Andraš Novak. Petnaestak godina kasnie prvi naraštaj obitelji Štampar preuzima podrume, imanje i vinograde obitelji Novak. Štampari počinju proizvoditi sortna vina.
Početkom šezdesetih godina vinariju i obiteljsko imanje počinje voditi Franjo Štampar. Krajem šezdesetih Štampari sade prve loze pušipela, danas najvažnije međimurske sorte. Dvadesetak godina kasnije, Bojan Štampar pretvara mještovito poljoprivedno imanje u vinogradarski i vinski biznis.
David Štampar, koji 2014 . preuzima vinariju, rođen je 1987. godine U devedesetim i dvijetisućitim godinama Štampari su osvojili niz domaćih priznanja, a 2013. godine počeli su proizvoditi pjenušce, što se u današnjem svjetlu pokazalo strateški važnom odlukom.
Njihov pjenušac Urban White dobio je zlatnu medalju na lanjskim Decanterovim Svjetskim nagradama. Neka druga Štamparova vina već su osvajala Decanterove manje sjajne ali veoma vrijedne medalje. ”Prodaja nagrađenih vina rapidno nam raste. Decanterove medalje zaista znače puno pri plasmanu vina,” kaže Štampar.
David Štampar danas puni četiri linije vina. Bazično Mlado lansira se par mjeseci poslije berbe i nudi izuzetno povoljan omjer cijene i kvalitete . Mlado je projekt u kojem sudjeluju brojni međimurski vinari: ideja je da na tržište što prije izađe svježe, voćno i masovno pristupačno buteljirano vino.
Zatim je tu linija sortnih bijelih vina, od kojih su najzanimljiviji Sauvignon i Pušipel Classic. Vinarija Štmapr još uzgaja graševinu, rizling, žuti muškat i chardonnay. Slijedi najprestižnija linija pod zajedničkom egidom Urban.
Šampionski Urban White pjenušac je od pušipela, koji spada među najelegantnija i najvibrantnija hrvatska pjenušava vina. Urban Rose ružičasti je Štamaprov pjenušac, dok je Urban Red ambiciozni cuvee cabernet sauvignona i gamaya.
Do prije desetak godina Međimurje sigurno nije bilo zemlja crnih vina, no uslijed klimatskih promjena, iz međimurskih vinograda u zadnjih godina stižu sve uspješnija vina proizvedena od crnih sorti.
Četvrta linija Vinarije Štampar posvećena je slatkim vinima, od različitih izbornih kategorija bobica do ledenih vina. Međimurje je podneblje gotovo idealno za proizvodnju predikatnih vina, koja mogu vrlo dugo odležavati.
Međimurci piju puno vina, možda više nego Istrani, a svakako više nego Slavonci i Dalmatinci. Ova je konstatacija važna jer su do epidemijske krize međimurski vinari puno svojih vina prodavali na lokalnom tržištu, po međimurskim restoranima, hotelima i kafićima. Ostatak se prodavao u Zagrebu i veoma malo na moru. Međimurski vinari nisu osjećali posebnu potrebu za izvozom ili za plasmanom vina u supermarkete. No prošlog se proljeća sve promijenilo.
David Štampar rekao nam je da je pandemija zapravo zaustavila njihovu prodaju, jer su se zatvorili restorani, vinski barovi i hoteli koji su bili njihovi glavni kupci. Nadalje, zbog ograničenja kretanja tijekom prvog lockdowna, prodaja u vinariji uglavnom je stagnirala.
Kad je lockdown prošao, HoReCa je ponovno postala glavni kupac Štamparovih vina. Određene količine prodale su se u supermarketima, dok su izvoz, on line prodaja i vinoteke imale bitno manju ulogu.
Istodobno s prekidom prodaje, obitelj Štampar morala se suočiti s financiranjem investicije u koju su se upustili prije epidemije: “Samo dva mjeseca prije izbijanja krize ušli smo u jedno veliko ulaganje, iz kojeg nije bilo povratka. Investicija je isplanirana dvije godine unaprijed. Riječ je o sadnji 8,5 hektara vinograda i nabavi nove mehanizacije,” kaže gospodin Štampar, koji smatra da krize valja dočekivati spremno. “Za krizne godine treba se pripremiti uanprijed. Svi znamo da one moraju doći neovisno o specifičnom uzroku krize, i svi znamo da se u svakih desetak godina dogodi barem jedna veća ili manja kriza. No, moramo priznati da je ova kriza došla neočekivano, i da će svima koji su direktno pogođeni trebati pomoć države i Europske Unije. Ova je kriza za same vinare prevelik teret, pogotovo kad država zabranjuje rad HoReci, koja je naš glavni kupac,” smatra Štampar, koji je zabrinut da ni ova godina neće donijeti mnogo toga dobrog.
Jedan od najuspješnijih međimurskih vinara misli da hrvatska vinska industrija dugoročno može profitabilno raditi uz drukčiju unutarnju podjelu: “Bojim se, prije svega, da još uvijek svaštarimo. Jako griješimo kad mislimo da razne stilove vina možemo proizvoditi u svim dijelovima Hrvatske, u stvarnosti je to nemoguće. Trebamo definirati gdje određene sorte i određeni stilovi daju najbolje rezultate, pa ih uzgajati u tim područjima. Trebamo se još snažnije okrenuti autohtonim sortama. Predikatna vina i pjenušce trebalo bi proizvoditi ondje gdje to dozvoljava terroir i gdje rastu sorte podesne za pjenušce. I naravno, stalno moramo raditi na dizanju i održavanju visoke kvalitete vina. Bez visoke kvalitete i elemenata koje sam spomenuo, ne možemo govoriti o dugoročnoj profitabilnosti.”
