Eduarda Chadwicka upoznali smo jednog petka oko podneva, u kasno proljeće 2007. godine na London Wine Fairu. Bio je ekscentrično srdačan, elegantan poput tipičnog latinoameričkog aristokrata, i neumoljiv u namjeri da nas natjera da kušamo najmanje osam njegovih vina. Ukratko, nije se ponašao kao tipični vlasnici gigantskih vinskih kompanija, koji ipak uvijek ostaju na distanci prema ljudima koje prvi put vide (a tog je dana gospodin Chadwick, po logici stvari, morao prvi put vidjeti vrlo mnogo ljudi).
Osam gutljaja vina kasnije, Chadwick nam je već zamalo rezervirao kartu za Čile jer, eto, moramo posjetiti njegove vinograde i podrume kad se već tako dobro slažemo oko svega, i kad Boris Ivančić, vlasnik Vivata koji nas je upoznao s Chadwickom, tako srčano zastupa njegova vina u Hrvatskoj. Pa su se na odlasku iz Chadwickova paviljona Boris i Eduardo srdačno zagrlili.
Nikad nam, ni tog dana, ni kasnije, nije palo napamet da bi Eduardo Chadwick mogao biti proglašen Decanterovom Osobom godine. Naime, taj se važan naslov uvijek čuvao za revolucionare ili najutjecajnije ljude u svijetu vina. Dobili su ga, među ostalim, Serge Hochar, koji je usred rata u Libanonu uspio proizvoditi vrhunska vina, pa Pierro Antinori, koji je izmislio supertoskance i vodi privatnu vinariju staru nekih šest stotina godina, pa Steven Spurrier, doajen engleske vinske kritike o kojem se snimaju filmovi…Eduardo Chadwick. 59 godišnji čileanski alpinist, avanturist, igrač pola i vinar, nikad nam se nije činio pripadnikom najvišeg kaste svjetske vinske hijerarhije. On je u svijetu najpoznatiji po brandovima Erraruriz i Caliterra. Erarruriz su uglavnom vina srednje klase (svojedobno smo jako voljeli Wild Ferment Chardonnay), dok je Caliterra, razvijena u suradnji s velikim Robertom Mondavijem, zapravo projekt za supermarkete.
Okej, Chadwick je, opet s Mondavijem, izmislio Senu, prvo čileansko luksuzno vino, koje je je na mnogim kušanjima u svijetu pobijedilo najelitnije Bordeauxe, i koje se u Hrvatskoj prodaje za šest do deset puta manje novca od najelitnijih bordeauxa. Osim toga, i druga njegova vrhunska vina, poput Vinedo Chadwick, zaista nogu biti impresivna. No, svijet je prilično pun impresivnih vina. Decanter je, zapravo, Chadwicka proglasio vinarom godine zato što je želio uvesti Čile, zemlju impresivnog vinogradarskog potencijala, u svijet međunarodno priznatih vrhunskih vina. Chadwick je i sam tako doživio ovo neusporedivo priznanje, što je jasno rekao u intervjuu za Decanter. A usprkos tankerima jeftinih vina koji svakodnevno zapljuskuju svijet, Čile zaslužuje tu promociju. Bilo bi lijepo kad bi se Chadwickova vina u povodu Decanterove nagrade malo češće počela pojavljivati na domaćim vinskim kartama.
