U svibnju prije tri godine večerali smo kod Georga Riedela, čovjeka koji je izmislio posebne čase za svako važnije vino na svijetu. Riedela smo posjetili da bi pomogli dizajnirati čašu za istarsku malvaziju, jedinu hrvatsku sortu koja je ušla u njegov program. Poslije cjelodnevnog isprobavanja svih mogućih čaša u kojima bi se malvazija mogla dobro osjećati, večerali smo s Reidelom i njegovom suprugom.
Na početku večere nisu nam donijeli šampanjac, nego Bründlamyerov ružičasti pjenušac. Stari gospodin Riedel, koji nipošto nije austrijski nacionalist (čovjek uopće nije Austrijanac nego češki Nijemac te živi u Arizoni, a ne u Austriji), kazao je kako ovaj Bründlmayerov sekt smatra superiornim mnogim šampanjcima.
A pjenušci su najmanje važan dio Bründlmayerova iznimno značajnog opusa, koji je promijenio status austrijske vinske industrije u cijelom svijetu. Tijekom osamdesetih godina austrijska je vinska scena bila potresena skandalom s antifrizom: otkriveno je kako je više austrijskih vinara svojim vinima dodavalo antifriz, što je dugoročno kompromitiralo Austriju kao vinsku zemlju. “Kad sam se 1991. godine odlučio baviti vinarstvom, moji su me se roditelji doslovno odrekli. Godinama nisu željeli razgovarati sa mnom,” kazao nam je svojedobno Fred Loimer, Bründlmayerov susjed u mjestu Langenlois, u Kamaptalu. “Vinarstvo se smatralo toliko neperspektivnim, da se moj otac bojao kako neću imati od čega živjeti.”
Početkom devedesetih godina, Alois Kracher počeo je popravljati imidž austrijskih vina svojim briljantnim desertnim buteljkama. U Parkerovim knjigama iz devedesetih, Kracheru je posvećeno četiri do pet strana. Međutim, niti jedan drugi austrijski vinar nije u ono vrijeme uspio ući u Wine’s Buyer Guide Roberta Parkera.
A onda se pojavio Willi Bründlemayer, koji je svojim zelenim veltlincima osvojio prvo Ameriku, a zatim i Europu: u Americi ga i danas zovu Mr. Grüner Veltliner, stručni magazini poput Wine & Spirits, iz godine u godinu dodjeljuju mu titulu najbolje uvozne vinarije u Sjedinjenim Državama, dok ga u Engleskoj zastupaju Berry Bros and Rudd, tvrtka iz James Streeta koja prodaje sve najskuplje i najbolje Bordeauxe.
U Kamptalu, sedamdesetak kilometara od Beča, Willi Bründlmayer posjeduje oko 75 hektara vinograda, s kojih proizvodi oko 400 tisuća buteljki (dakle, kao Vlado Krauthaker), uz prosječan prinos od 40 hektolitara po hektaru. Grüner Veltlienr čini 33 posto Bründlmayerove proizvodnje. Slijedi rizling s 25 posto, dok je crni pinot posljednjih godina samo sirovina za pjenušce.
Prestižni Bründlmayerovi položaji, poput Hellingensteina za rizling, i Lamma i Kaferberga za grüner veltliner, daju vina vrlo snažnog tijela i dramatične mineralnosti, pa podsjećaju na grand cru Chablise, ali za neusporedivo manje novca.
Bründlmayerova vina u Hrvatsku je prije desetak godina počeo uvoziti Nino Dusper, da bi ih od ovog proljeća preuzela Dobra vina. Večera u Dobrim vinima u srijedu, iznimna je prigoda za upoznavanje s portfoliom najvažnijeg austrijskog, i jednog od značajnijih svjetskih vinara.
