Kada prođete kroz tunel Učka pa skrenete na prvi izlaz lijevo, odmah kraj tunela, naći ćete se na lokalnoj cesti koja kroz ravničarsku Istru, osobito lijepu u ovo doba godine prije velikih vrućina, vodi do trajektne luke Brestova. Poslije desetak kilometara treba skrenuti desno, pa se serpentinama, uz ditirambe zrikavaca, provesti kroz nekoliko malih mjesta, da bi vam se otvorio pogled na veliko imanje okruženo lijepim, perfektno uređenim vinogradima.
To imanje zove se Dvorac Belaj, u vlasništvu mladog ruskog financijaša i pravnika Zhana Belaja, koji ondje proizvodi vina, uređuje hotel i vodi malu kušaonicu s restoranom s fenomenalnim pogledom na vinograde. Ispred restorana ordinira zaigrani, beskrajno dragi bernski planinski pas Bacchus, koji se u Istru preselio iz Vladivostoka i ne buni se zbog dramatične promjene temperature, kao ni njegovo malo društvo, koje čine crni ovčar i mačak iz Londona.
Belajevi vinogradi
Kasni popodnevni ručak s pogledom na redove malvazije i okolne šume i gore, u restoranu u kojem rade provjereni profesionalci iz Bistroa Apetit i Cateringa Majetić, počeo je lijepom i vrlo svježom salatom od prepelica, puno povrća, citrusa i poširanog jaja, s dresingom od domaćeg octa i pesta od rukole posluženog u malim epruvetama. Zatim smo dobili kućno izrađene pljukance s izvrsnim, vrlo svježim lisičarkama i s nekoliko finih želiranih umaka u točkicama, od kojih je osobito dobar bio onaj od cikle.
Kao glavno jelo poslužili su nam vrlo precizno, medium rare pečeni steak od boškarina i steak od magarca, čije je bijelo meso bilo putrasto mekano. Nedjeljni je desert bila pannacotta s ruskim brusnicama i čokoladnim tartufima. Rusija spada među najpoznatije proizvođače brusnica na svijetu, pa je mladi gospodin Belaj iskoristio brusnice koje mu majka šalje iz Rusije, kako bi dao domovinski štih inače mikrolokalnoj, vrlo korektno pripremljenoj hrani.
Belajev mali restoran s velikom, dobrodušnom psećom maskotom, u nedjelju predvečer bio je začudno pun. Barem dvadesetak ljudi dovezlo se do imanja koje još nije osobito poznato i nalazi se izvan glavnih istarskih cesta. No, i zaista očaravajući ambijent, i vrlo dobra interpretacija moderne hrvatske bistronomije, očito su pokrenuli usmenu predaju koja je Belaj, zasluženo učinila poznatim i privlačnim.
Prije kasnog ručka Zhan Belaj proveo nas je kroz jedno od najfascinantnijih imanja u Istri. Prvi kaštel u Belaju podignut je još u 11 stoljeću, a sadašnji ladanjski dvorac u baroknom slogu izgrađen je u 17. stoljeću. U zadnjoj trećini sedamnaestog stoljeća Belaj je preuzela moćna austrijska obitelj Auersperg, koja se ubrajala među najutjecajnije i najbogatije u cijeloj Habsburškoj monarhiji.
Ruska obitelj Belaj kupila je Dvorac Belaj 2011. godine u prilično devastiranom stanju. “Jedne smo godine igrali tenis u Umagu i tamo slučajno naišli na brošuru u kojoj je bio dvorac Belaj. Zaintrigiralo nas je što se dvorac nosi isto ime kao naša obitelj, pa smo ga došli obići. Naša obitelj nema povijesnih veza s dvorcem. Idućih nekoliko godina istraživali smo povijest Belaja i tražili vlasnike, jedan od kojih je bio Rus, jedna stvar je vodila drugoj i sad sam tu, ” rekao je Zhan, pokazujući na stare zidine golemim ključem iz 19. stoljeća koji je nosio sa sobom jer taj ključ još otključava ulaz u podrume i dvorac. “Ne brinite, ” dobacio je Belaj dok smo oprezno silazili u podrum strmim, stotinama godina starim drvenim stepenicama, “Spustio sam par golemih Garbellotta niz njih, sigurno drže. U 17. stoljeću imali su odlične majstore.” Zhan Belaj može satima pričati o povijesti imanja, politikama i ljudima koji su mijenjali Belaj i okolicu,kulturnim utjecajima, starim vinogradima i šumama divljih maslinika koja su Auersperzi ostavili za sobom. Većinu istraživanja proveo je u Austriji, u arhivama obitelji Auersperg, u kojima se čuvaju i povijesni pregledi berbi na Belaju.
Auersperzi su iz Belaja u ime Beča upravljali dijelom kontinentalne Istre: u dvorcu su se naplaćivali porezi, izdavali dokumenti i vodila kompletna administracija za područje od obale do Kastva, radila je pošta, jedno je krilo bilo rezervirano za arsenal, a jedno za zatvor. U podrumu su se pak proizvodila vina iz obližnjih vinograda koja su se ponekad slala u Beč i Bordeaux,dok u jednoj prostoriji još stoji stari kameni torač na kojem su se proizvodila maslinova ulja.
Bacchus, sretni vladar dvorca Belaj
Vinski podrum izgrađen je u 17. stoljeću
Cuvee crnog pinota i merlota koji smo kušali iz barriquea potencijalni je bestseler
Za dvije do tri godine u dvorcu, čijim još praznim odajama sada lete jata lastavica, trebao bi proraditi luksuzni hotel s malim brojem soba i apartmana: Zhan Belaj želio bi da Belaj uđe u organizaciju Relais et Chateaux.
Dvorac Belaj u Hrvatskoj je prvo postao poznat po vinima. Gospodin Belaj angažirao je kao konzaltere Franka Kozlovića i Ivicu Matoševića, a ove je godine već osvojio srebrnu i brončanu medalju na Decanterovim svjetskim nagradama. Vina Dvorca Belaj razlikuju se od većine istarskih bijelih vina. Ona nisu mlada, hrskava i svježa nego puna, bogata, sa solidnim kapacitetom dozrijevanja.
Zhan Belaj na imanju dvorca zasadio je nove vinograde malvazije
U Belaju se nalazi jedina kapela Sv.Henrika u Istri
Macerirana malvazija iz 2012. u jako je dobroj formi, chardonnay iz 2014. izvrstan je ne samo za tako tešku godinu, dok je malvazija Kseniia iz 2015. najbolje Belajevo vino. Osobito nas je zainteresirao neobični cuvee crnog pinota i merlota koji smo probali iz barriquea u starom podrumu. To vino, kad bi ga bilo više, ima potencijal bestelera. U narednim godinama Zhan Belaj planira svoj podrum pretvoriti u središte proizvodnje pjenušaca u Istri, pa će povećati površine vinograda pod pinotom i chardonnayem.
Ovaj kreativni Rus jakog temperamenta razmišlja i o proizvodnji craft piva od lokalnog hmelja, jer je ispravno uočio kako u Istri i na Kvarneru nema ni jedne ozbiljne craft pivovare osim San Servola. U nedjelju pred zalazak sunca, spuštali smo se s Belaja, gdje je noć ranije održano vjenčanje. Osjećali smo se baš jako dobro; činilo nam se kako bi ondje mogli provoditi jako puno vremena.
