Kao zadnji slijed natočili su nam 20 godina stari Graham’s Tawny, 30 godina stari Graham’s Tawny i Single Vintage Graham’s Tawny iz 1982. Bila je to najbolja kolekcija porta dosad otvorena u Zagrebu na javnom mjestu. Graham’s je vodeći brand porta u svijetu, a pripada obitelji Symington, koja u vlasništvu još ima kuće Warre’s , Cokcburn i Dow’s koji kao jedan od najsuših porta na tržištu već desetak godina dobiva najviše moguće ocjene (100 i 99) u kategoriji vintage porta, a ni Graham’s vintage bitno ne zaostaje.
Port se, ponovimo lekciju, dobiva tako što se alkoholnim vinskim destilatom prekida fermentacija baznog vina. Port stoga ima puno šećera, dok se alkohol najčešće kreće između 19 i 21 posto. Vinogradi za port nalaze se u dolini rijeke Douro, a većinu velikih vinarija utemeljili su Britanci i Nizozemci. Zanimljivo je da se danas čak 35 posto porta izvozi u Francusku. Port se prozivodi u niz različitih stilova, od kojih su tri najvažnija. Ruby port je mlado vino koje nastaje miješanjem različitih berbi dolazi na tržište star 3 do 5 godina. Vintage port, najcjenjenija kategorija porta, dvije godine odležava u bačvama, a zatim godine i desetljeća u bocama. Vintage port u pravilu se ne bi trebao ni piti prije dvadesete godine i obavezno se dekantira zbog sedimenta koji se taloži u buteljama. Tawny port, za razliku do vintagea, odležava u bačvama 20 i više godina. Stari tawnyji karakteristične su crvenosmeđe boje po kojoj su i dobili ime, te izrazito orašastih aroma. Vrlo stari tawny spada među najkompleksnija vina na svijetu.
Među važnim kategorijama valja spomenuti još i LBV(Late Bottled Vintage), čija popularnost stalno raste jer je mnogo jeftiniji od pravog vintage porta. LBV načelno u bačvama odležava dulje od vintagea i buteljira se čim je spreman za uporabu. Naposljetku, tu je white port. Bijeli porto počeo je stjecati popularnost prije pet godina kao fino barsko piće, u što smo se jučer uvjerili u vrlo dobro ispunjenom Apetit Cityu gdje je Boris Ivančić, vlasnik Vivata i zastupnik Graham’sa za Hrvatsku, organizirao ovu spektakularnu blagdansku večeru. Port je zbog svoje topline i raskošne punoće idealno zimsko i božićno vino.
Za Apetitovim barom prvo su nas ponudili port-tonicom. Ta nas je kombinacija oduševila. Port i tonic je fantastično osvježavajuće piće, s laganim vinskim elementima bijelog porta. Popili smo dva za dvadesetak minuta, dok nam je Graham’sov amabasador, elokventni Emiliano di Renzo na karti doline Douro pokazivao položaje Graham’s ovih vinograda i vinarija.
Večera je počela carpacciom od bakalara. Bakalar je, naravno, portugalsko nacionalno jelo, a u Apetit Cityju uz njega su poslužili bijeli Altano, Symingtonovu liniju suhih vina. Ulazni bijeli Altano je svježa i aromatična kupaža moscatela, jedne od malvazije, te četiri autohotne sorte. Uz klasični bakalar na crveno natočili su nam crni Altano Riserva, elegantno i lagano vino napravljeno isključivo od tourige nacional, najvažnije protugalske sorte. Zatim smo uz teleće obraze dobili Post Srciptum, odlično, duboko i graciozno crno vino napravljeno od tourige nacional, toruige france o tinte roris poznatije pod španjolskim imenom tempranillo. Radi se, zapravo, o drugom vinu glasovitog projekta Chryseia, u koji su Symingtoni ušli s uglednim bordoškim vianrom Brunom Pratsom. Luksuzna Chrysea je već s prvim berbama počela dobivati 95 i više bodova, dok je Post Scriptum njena financijski prihvatljivija verzija.
A onda je uslijedio vatromet. Prva runda porta sastojala se od Six Grapes, jednog od najpopularnijih rubya na svijetu koji osvaja voćnošću i bogatstvom, te od Quinte dos Malvedos iz 2004. godine. Six Grapes prilično je adiktivno vino, koje već neko vrijeme pijemo oko ponoći. Vintage iz 2004. natočen iz dekantera, još je nevjerojatno mlad, pomalo trpak i zatvoren, ali odaje potencijal velikog, kompleksnog vina. Osobito je zanimljivo da se visokoj koncentraciji ovog izvrsnog porta suprotstavljaju netipični elementi u bouquetu, poput kopriva, mente ili eukaliptusa, koji ga čine prilično svježim. Quinta de Malvedos fino se složila s glaziranom kruškom i zrelim sirom.
Za veliko finale izvrsne prezentacije Graham’sovih vina , donijeli su nam tri stara tawnyja. Dvadesetogodišnji je najintenzivnije mirisao po orasima, te se doimao još malo premlad ili barem jako temperamentan. Tridesetgodišnji se naprosto topio u ustima. Svi su njegovi elementi perfektno usuglašeni, a u tom se elegantnom okviru iz sekunde u sekundu otkrivaju novi slojevi okusa i mirisa, uključujući sušene marelice i mango, koricu naranče, cimet, suhe smokve, karamel i još uvijek snažnu kiselinu. Radi se o fantastičnom vinu, jednom od najboljih u Hrvatskoj, koje se može kupiti za manje od 100 eura.
Naposljetku, Single Vintage Tawny iz 1982. godine proizveden je u svega 4272 boce, a napunjen je u čast rođenja britanskog princa Georgea. Graham’s se i inače često pojavljuje u Buckinghamskoj palači. Tawny iz 1982. godine prebogato je ali nipošto preslatko vino, gotovo eteričnog karaktera. Po bogatstvu aroma podsjetilo nas je na vrlo stare malt whiskeye koji nisu zadimljeni, a po blagoj, zaokruženoj svilenoj teksturi na dulje odležane vrhunske sauterne.
U Hrvatskoj se, nažalost, pije premalo porta. Bazični port poput Six Grapesa predstavlja odličnu vrijednost za novac (košta oko 150 kuna), dok stari tawnyji omogućuju ozbiljno uživanje u vrhunskom i posve originalnom proizvodu, za trošak koji je manji od cijene bar desetak hrvatskih crnih vina. Možda će narasli interes za dobre čokolade probuditi i zanimanje za port, jer zaista nema mnogo tako prirodnih partnera kao što su port i čokolada.
