Ulazimo u eru pošipa. Istraživanja tržišta kažu kako je pošip vino koje postiže najvišu cijenu na hrvatskom tržištu, i kako ga i dalje nema dovoljno. Stalni rast cijene i još uvijek premala, ali rastuća ponuda, ukazuju na relativnu dominaciju pošipa u hrvatskim restoranima u narednih pet do deset godina. Pri tome je važno reći da je pošip još mlađi fenomen od istarske malvazije.
Premda su razni korčulanski pošipi nosili oznake čuvenih vina unatrag barem pola stoljeća, moderna povijest pošipa počinje tek u drugoj polovici devedesetih godina, zahvaljujući velikom Miljenku Grgiću, koji je u Trsteniku izgradio jednu od prvih suvremenih peljeških vinarija.
Grožđe za svoj pošip Grgić je nabavljao s Korčule. Premda prebarikirane po današnjim kriterijima, prve berbe Grgićeva pošipa stubokom su promijenile i percepciju sorte i percpeciju dalmatinskih bijelih vina. Umjesto teških, oksidiranih i tupih vina s viškom volatilnih kiselina, odjednom smo dobili čisto, svježe, aromatično vino za kojim je odmah poludjela cijela Hrvatska.
Drugi veliki apostol modernog pošipa bio je Luka Krajančić. Njegov Pošip sur Lie prije petnaestak se godina smatrao najboljim hrvatskim bijelim vinom. Ili jednim od najboljih, uz Kozlovićevu Santa Luciju i Enjingijevo Venje. Treći najvažniji promotor modernog pošipa svakako je Jakša Krajančić, vlasnik Nerice, vinarije koja je definirala značajke današnjeg pošipa.
Neričin je pošip svjež poput rizlinga i sauvignona, ali istodobno raskošan, s bouquetom koji svjedoči da to vino dolazi s vruće zemlje korčulanske Čare, najvažnijeg vinogorja za najvažniju bijelu dalmatinsku sortu.
Jakša Krajančić detaljno je objasnio terroirske značajke svojih položaja na Čari. “Specifičnost Čare ogleda se najprije u položaju samog Čarskog polja, koje je smješteno u središtu Korčule. Nadmorska visina Čarskog polja kreće se između 100 i 120 metara, s tim da se teren lagano uzdiže prema istoku do položaja Mindel. Kroz sljedeća tri kilometra reljef se naglo uspinje na 500 metara nadmorske visine prema mjestu Pupnat. To bitno utječe na vinograde, jer taj masiv otoka definira klimu u vrijeme vegetacije grožđa”.
Kad je riječ o značajkama tla, na području Čare prevladavala pretaložena diluvijalna crvenica. Središnji dijelovi Polja bogati su kapacitetom za vodu, dok su rubni, viši položaji zbog utjecaja erozije bogatiji kamenom i skeletnim vapnencom. Srednja godišnja temepratura na Čari iznosi 16 stupnjeva celzijusa, a srednja vegetacijska temperatura 25 stupnjeva, uz oko 2700 sati sunca godišnje i 900 litara oborina po četvornom metru godišnje.
“Ovo je prosjek višegodišnjih podataka”, napominje Krajančić, “koji su uz težakovu brigu i zemljišne uvjete definirali i sortiment čarskih vinograda. U Čari se ranije uzgajalo više sorti, a danas je ovdje preko 90 posto pošipa, uz nešto plavca, rukatca i bratkovine”.
Krajančić kao posebno važnu naglašava činjenicu da središnji dio otoka u fazi kretanja vegetacije stvara temepraturne inverzije, koje Korčulu čine jednim od većih kasnih proljetnih mrazišta u Hrvatskoj. “No, područje Čare manje je pogodjeno mrazom od recimo Smokvice i Blata, jer je najviše od svih korčulanskih polja, a hladni zrak kreće se prema nižim poljima”.
Ljeti dinamika kretanja zraka omogućuje niže noćne temperature, što je osobito važno u fazi zriobe grožđa. “Naposljetku, potrebno je posebno opisati Mindel, naš najvažniji položaj. Na Mindelu su izmiješani vapanenac i diluvijalne crvenice, što ga čini jednim od pedološki najtraktivnijih vinograda na Jadranu. Vina s Mindela naglašeno su mineralna, a kamen dodatno ubrzava zrenje, jer se zrake sunca odbijaju, stvarajući drugu insolaciju.”
Godišnji Vinski izvještaj 2019/2020. možete besplatno downloadati OVDJE
