Tipične, normalne subote oko podneva, u Vivatu u Martićevoj je razmjerno mnogo ljudi. Jedna gospođa pita ljubazno osoblje koji pjenušac da izabere. Prodavači koji znaju mnogo o vinima i drugoj robi koju Viva t drži, odmah izlaze s pet mogućih opcija, ovisno o tome koliko gospođa želi potrošiti. Drugi kupac pokušava odlučiti koji između šest plavaca kupiti, a treći se zadržava kraj staklene vitrine s luksuznim vinima.
Skoro svaku minutu čuje se zvono na vratima jer netko ulazi. Vlasnik Boris Ivančić, sjedi za velikim središnjim stolom punim otvorenih degustacijskih boca, s pogledom na zid magnuma i imperijala na drugom kraju stola. Ivančića često možete zateći tamo, u razgovoru o svemu i svačemu s prijateljima, znancima, poslovnim partnerima i kupcima koji redovito navraćaju u Vivat.
Vivat Wine Lovers u Martićevoj postao je jedno od središnjih mjesta društvenog vinskog života u Zagrebu, kao i efikasna maloprodajna radna jedinica. Lani su u prosincu dostigli prodaju iz predkrizne 2007. što se smatralo ozbiljnim dotignućem. Iako su glavni Ivančićev biznis uvoz i veleprodaja, tajna uspjeha Vivatove vinoteke jest u njenoj odličnoj pogođenoj mjeri demokratičnosti. U Vivatovim se zaključanim staklenim vitrinama prodaju neka od velikih svjetskih vina poput Penfoldsova Grangea, etikete s vjerojatno najvišim prosjekom ocjena na svijetu među šire dostupnim vinima u zadnjih 15 godina. Njegova cijena od 4400 kuna korespondira sa svjetskim cijenama tog australskog klasika.
Ali odmah do Grangea nalazi se desetak puta jeftiniji “baby Grange” Penfolds Bin 389. Blizu njih položeni su bijeli i crni Chateau de Beaucastel, najcjenjenija vina iz Chateauneuf du Papea, zatim Prunottov Barolo Busaia, Masijev Vaio Armaron, briljantni bordoški bijeli Chateau Smith Haut Laffite, dok se iznad njih, na najvišoj polici, nalazi kolekcija Taittingerovih luksuznih cuveea Comtes de Champagne, koji s cijenom nešto većom od 1000 kuna zapravo predstavljaju dobru vrijednost za novac u svom žanru. Samo par koraka dalje nude se prilično jeftini španjolski Zorzali, svi za manje od sto kuna. Jancis Robinson prije nekoliko godina proglasila je Zorzalov Graciano koji se u Vivatu prodavao za 50 kuna, najboljim value for money vinom što ga je kušala za dugo vremena.
Vlasnik Vivata Boris Ivančić
Zid nasuprot ulaza popunjen je svim mogućim dalmatinskim vinima po konkurentnim cijenama, dok je mala soba kraj blagajne rezervirana za malvazije, slavonska i vina Bregovite Hrvatske, također po cijenama iz supermarketa. Demokratičnost u pristupu i demokratičnost u cijenama stvar su dugoročne vlasnikove filozofije oslanjanja na velike ali obiteljske strane partnere. Vivat je uvoznik Antinorija, uz Zonin najveće talijanske privatne vinske tvrtke. Sam Antinori proizvodi iznimno široko dijapazon vina, od jeftine Santa Cristine do Tignanella i Solaije (kojih početkom tjedna nije bilo u dućanu jer su baš bili rasprodani usprkos visokim cijenama), te omogućuje pristup i drugim vianrijama s kojima surađuje, poput proizvođača jako dobrog prosecca Col de Salici.
Gigantski Freixenet, Ivančićeva strateška akvizicija iz prošlog stoljeća, također je obiteljska tvrtka, kao i Taittinger. Obitlej Taittinger otkupila je prije šest godina svoju vrhunsku šampanjeriju od banaka i investicijskih fondova. Obitelj Perrin iz Rhone, vlasnici Beaucastela, doveli su,pak, Vivat do famoznog Miravala, jer su Perrini partneri Angeline Jolie i Brada Pitta. Ivančićeva suradnja s obitelji Symington omogućila je, pak, da u Hrvatsku stigne prilično spektakualrna kolekcija porta, opet u svim rangovima cijena – od bazičnih, široko dostupnih rubya i bijelog porta do 30 godina starih tawnyja. Symingtoni u Hrvatsku izvoze i odlična suha vina, koja poput većine portugalskih ne koštaju mnogo. Usput govoreći, uz porto Vivat drži i neke od najboljih sheryja na svijetu, Lustau primjerice. Još kad bi se Hrvati naučili piti sherry, i to suhe verzije….
Osim zastupanja velikih svjetskih obiteljskih tvrtki, Ivančić je razvio blisku suradnju s manjim privatnim nišnim vinarima; sjajnim Austrijancima Loimerom, Sattlerom. Wineningerom i Heinrichom, kao i s nizom španjolskih vinara koji uz vrlo dobre do odlične cijene predstavljaju terroirsku i sortnu raznolikost ovog, trećeg najvećeg svjetskog proizvođača vina.
Vivatova se demokratičnost, naposljetku, manifestira i u ponudi šampanjaca. Uz veliki Taittinger već godinama uvoze i mali, izuzetno kvalitetni Louis i povoljni Louis Barthelemy, koji se u posljednje vrijeme napokon počeo prodavati u restoranima, barovima i hotelima. Njihov ultrasuhi Topaz već se smatra šampanjskim klasikom.
Da bi vinoteka uspjela, mora zračiti dobrim raspoloženjem. Vinoteke su hedonistički lokali, a ne tek izloženo prodajni prostori skupih ili malo manje skupih buteljki. Stoga se u vinotekama nužno drže i snackovi i čokolade. Katalonski Amatller tako proizvodi izvrsne bademe u kakau, ali i jako dobre tamne čokolade porijeklom iz Gane i Ekvadora. Provansalske čokoladne “masline” također se doimaju neodoljivima, osobito uz porto ili slatki sherry. Nama se, ipak, u gastro odjelu Vivata uvjerljivo najviše sviđaju izvrsni parfaiti i mousseovi od foie gras, aromatizirani vinom. Uzorna ponuda domaćih maslinovih ulja (Chiavalon, Salvela, Belić, Ipša) i odležanih balsamica upotpunjuje Vivatov gastronomski portfolio.
Jacobo Poli, pak, spada među glavne adute Ivančićeva sve punijeg katologa žestokih pića. Ova kuća iz Veneta, jedand o najcjenjenijih proizvođača grappe u svijetu, utemeljena je 1898.godine. Poli među ostalim proizvodi i grappu od slavne toskanske Sassicaije koja se uredno prodaje u Vivatu, pa niz drugih grapa, nešto likera i gin Marconi.
U grupi ginova ističu se njemački Ferdinand i šampionski španjolski MG Masters London Dry, u prepoznatljivoj plavoj boci koja dominira mnogim zagrebačkim barovima. Uz solidnu kolekciju malt whiskyja i bourbna, u Vivatu se mogu kupiti i neka posve neobična pića poput Heilandova likera od piva. Naposljetku, Vivatov asortiman čine i čaše poznate tvornice Spiegelau, čije su cijene ugodno niske s obzirom na kvalitetu i dizajn, osobito kad se radi o velikim burgundijskim i bordoškim čašama. Dio Vivatova društvenog života u Martićevoj ulici, srcu zagrebačkog design districta, svakako čine i promocije vina, ulja i rakija, kad vinoteku obuzima feeling veselog bara iz kojeg gosti naprosto ne žele, pa ne žele otići. Stoga je nekako logično što vlasnik razmišlja o otvaranju vinskog bara u neposrednom susjedstvu.
Boris Ivančić već je skoro četvrt stoljeća u vinskom biznisu, a tek je zakoračio u pedesetiprvu. Impresivno je što se skoro dvadeset godina drži u samom vrhu distribucije vina u Hrvatskoj, bez ijednog ozbiljnijeg pada. Takva je postojanost u nas, u bilo kojem poslu, zaista posve rijetka
