Bag-in-box nova je senzacija svjetske vinske industrije. Ili, bolje rečeno, obnovljena senzacija, budući da je format koji zovemo bag-in-box ili box wine, nastao još davne 1967. godine u Australiji. Bag-in-box patentirao je veliki Penfolds, već desetljećima najvažnija australska vinska kuća. No, nakon desetljeća čamljenja u zakucima supermarketa i na policama diskontnih hangara, bag-in-box doživio je veliki povratak u 2017. godini.
Naime, Amazon, najveći svjetski distributer sve moguće privatno naručene robe, od knjiga do vina i whiskya, lani je ponosno objavio kako je prodaja vina u kutijama od jedne i pol do pet litara porasla za čak 212 posto! Budući da Amazonovi korisnici demografski gledajući velikim dijelom spadaju u onu najpotentniju konzumentsku grupu koja se u marketinškim istraživanjima označava brojkom 26 do 49 godina, jasno je kako je bag-in-box prerastao u drugi najvažniji svjetski format pakiranja vina iza buteljke.
Bag-in-box postao je toliko značajan da je čak Decanter, koji se uopoće ne bavi nikakvim drugim vinima osim buteljiranih, lani objavio rezultate tastinga 23 etikete bag-in-boxa dostupne u Velikoj Britaniji. U kolovoškom broju 2017. godine objavljeni su rezultati prvog Decanterova ocjenjivanja vina u kutijama. Pobijedio je tempranillo mediteranske etikete Vinnaturo (mediteranske zato što Vinnaturo okuplja vinare iz Španjolske, Italije i Francuske) s čak 90 bodova. Iduća tri mjesta zauzela su dva francuska vina te još jedan Vinnaturo, ovaj puta trebbiano. Sva četiri vina osvojila su 90 bodova, a posebno je zanimljivo da pobjednik dolazi iz amfore. Vino pakirano u kutiju može se, dakle, proizvoditi sličnom tehnologijom kao Gravner (ili Tomac).
U Hrvatskoj su vina iz kutije potpuno pogrešno podcijenjena. Umjesto da ignoriraju bag-in-box , hrvatski bi ih kupci trebali srdačno prigrliti, osobito kada nabavljaju vina za veći broj ljudi: od rođendana, krstitki i krizmi do prvomajskih roštilja. Bag-in-box, naime, posjeduje jednu zaista stratešku prednost. Vino u tom pakovanju zaštićeno je od oksidacije i nakon što se otvori, jer se toči slično pivu iz bačvi. Zatvaranje dotoka vina, slavine, čuva vino potpuno svježim. Drugi veliki formati poput staklenih ili plastičnih demižona, sasvim su inferiorni bag-in-boxu, jer izloženost svjetlu i toplini uništavaju vino dok je zatvoreno (bag in the box zbog svog formata nije podložan svjetlu) dok otvaranjem nastupa vrlo brza oksidacija.
U Hrvatskoj je, nažalost, relativno malo vinarija uvidjelo strateške prednosti vina u kutiji. Od svih domaćih bag-in-boxova na koje smo naišli u zadnje vrijeme, možemo preporučiti tek Beljsku graševinu, Graševinu Iločkih podruma te Lagunina crna i bijela vina. Jučer smo u Sparu kupili kutiju Beljske graševina od 3 litre za 65 kuna. Vino je bilo svježe, puno i mirisno. No, najzanimljivije je da se ne radi o mladoj, prošlogodišnjoj graševini nego o graševini iz berbe 2016. koja je odlično podnijela godinu ili više ležanja na polici, zbog vakumiranog pakiranja koje ne dopušta ni najmanju oksidaciju te drži vino živahnim i čistim.
Šezdeset i pet kuna za tri litre vrlo svježeg, čistog, sortno prepoznatljivog vina (jednako košta kutija Graševine Iločkih podruma) izvrsna je vrijednost za novac. I jako praktična opcija za roštilj. Ako domaći proizvođači bag-in-boxa nastave vinske kutije puniti dobrim vinima, i ako uspiju potrošačima nametnuti nespornu činjenicu da se ne radi o trashu nego o praktičnom formatu za posebne, masovnije prigode, bag-in-box mogao bi i u Hrvatskoj doživjeti Amazonove postotke rasta.
