Franjo Kolarić s Plešivice vodeći je hrvatski proizvođač sivog pinota. Gospodin Kolarić sivi pinot puni u različitim stilovima i u različitim rangovima cijena, od tradicionalno vinificiranog pjenušca, preko premium etiketa klasičnih mirnih vina do veoma dobrih vina iz amfore. Prvi Kolarićev sivi pinot iz amfore osvojio je brončanu medalju na Decanterovim Svjetskim nagradama. Druga amfora je 2018. još je mnogo dojmljivija.
[adsense_content_v2]
Kolarićevi pjenušci i premium vina prodaju se pod brendom Coletti, koji se u svega nekoliko godina etablirao na hrvatskom restoranskom tržištu. Ovog smo ljeta, naime, pjenušce Coletti vidjeli na vrlo mnogo vinskih karti na Jadranu, što nas je zapravo iznenadilo. Nismo očekivali da će tako brzo poslije lansiranja doći u hotele i restorane.
Sivi pinoti Coletti postali su opće mjesto na vinskim kartama na moru i u Zagrebu. Gospodin Kolarić ispravno se odlučio specijalizirati za sortu koja je u Hrvatskoj prilično popularna, ali kojom se gotovo nitko posebno ne bavi. Vlado Krauthaker puni određene količine sivog pinota i uvijek ga lako proda (što govori o popularnosti sorte). Tu su još Tomislav Bolfan sa svojim maceriranim sivim pinotima i porečka Laguna koja, međutim, to vino posebno ne promovira.
Zanimljivo je da se Kolarićevi ambiciozni sivi pinoti stilistikom pomalo naslanjaju na sive pinote iz slovenskih Brda. U tome je, među ostalim, tajna njihova uspjeha na hrvatskom tržištu.
Naime, prije četvrt stoljeća sivi pinoti iz Brda bili su uvjerljivo najpopularnije restoransko bijelo vino u Hrvatskoj. O malvaziji se tek bilo počelo govoriti, dok se vrhunskim graševinama bavilo troje ili četvero proizvođača.
Ondašnja se hrvatska restoranska publika trajno zaljubila u Movijine, Simčićeve, Dolfove i Ščurekove sive pinote. Čini se da se ljubav prema sivom pinotu kod novih generacija restoranskih gostiju prenijela na Kolarićeva vina, koja su uglavnom punog tijela i bogate aromatike.
No, Vinarija Koalrić ne živi, naravno, samo od restorana. Franjo Kolarić na vrijeme je razumio da se ne smije ograničiti na jedan segment tržišta, što se u 2020. godini pokazalo presudnim. Kolarić je već ranije u supermarkete pustio svoja vina nižeg ranga cijena, da bi ove godine na police došli i njegovi vrhunski sivi pinoti. I u Kolarićevu se slučaju, kao i kod niza drugih vinarija, strategija diversifikacije tržišta pokazala važnom za opstanak u kriznim uvjetima.
Vinarija Kolarić zbog krize je izgubila skoro 50 posto uobičajene godišnje prodaje. Restorani su, kaže Franjo Kolarić, ozbiljnije prodavali vina svega dva mjeseca, u srpnju i kolovozu. “No, prodali smo dosta vina u shopping centrima, u drugim supermarketima, kod kuće i putem web shopa,” rekao nam je Kolarić. Ne znajući što će se dogođati u 2021. godini, a to u vrijeme izdavanja našeg Vinskog izvještaja u siječnju zaista nitko ne može predvidjeti, Vinarija Kolarić odustala je od planiranih investicija u sadnju novih vinograda i kupovinu nove opreme.
Međutim, ni oni kao ni ostali vinari koje smo anketirali za ovaj Vinski izvještaj, nisu nikoga otpustili. “Naša strategija preživljavanja bila je vrlo bazična, ” kaže Franjo Kolarić, “Borili smo se za svakog kupca, podjednako na terenu i na našem kućnom pragu. Osim toga, uspjeli smo dogovoriti dosta izvoznih poslova. Mislimo da je izvoz iznimno važan za opstanak i razvoj hrvatske vinske industrije. De facto smo dogovorili prodaju naših vina u Nizozemskoj, Švicarskoj, Njemačkoj i Srbiji. Prve bi palete trebale krenuti čim se situacija s epidemijom normalizira.”
Gospodin Kolarić smatra da je fokusiranje na izvoz uvjetovano i trenutnim stanjem hrvatske restoranske i hotelske scene. Kolarić, naime, nije jedini koji misli da će restoranima trebati više godina da se oporave, i da restoranskim dobavljačima prijeti ciklus neredovitih plaćanja. “Izvoz je definitivno najvažnija opcija za hrvatsko vinarstvo,” zaključuje je Franjo Kolarić.
