Kad smo na Vinistri intervjuirali Oza Clarkea, jednog od najutjecajnijih svjetskih vinskih publicista i velikog pobornika hrvatskih vina, nužno smo razgovarali i o plavcu malom, vodećoj dalmatinskoj autohtnoj crnoj sorti. Gospodin Clarke prilično je skeptičan prema rustikalnim, velikim, izrazito ekstraktnim vinima s niskim kiselinama, pa smatra kako bi stilistiku plavca trebalo redefinriati, i to od tretmana u vinogradu pa do načina vinfikacije.
Cilj je dobiti elegantniji i svježiji plavac, koji bi bio konkurentan na svjetskim tržištima.
I jučer objavljeni rezultati Decanterovih Svjetskih nagrada, gdje ni jedno dalmatinsko crno vino nije osvojilo zlato, pokazuju koliko su naši plavci udaljeni od međunarodnih standarda crnih vina: znatno više nego u Parkerovo vrijeme, kad su visoki ekstrakti i niske kiseline kod crnih vina bile na cijeni.
Naravno, neki od proizvođača plavca nastavit će svojim putem, poput Frane Miloša i njegova Stagnuma, jer imaju dugogodišnju lojalnu sljedbu i osigurano tržište (premda valja reći da su se i Miloševa vina od berbe 2005. na ovamo stilski značajno promijenila: bitno su zaokruženija, svježija i nešto su manje koncentrirana).
Isto tako, male količine Dingača Bure imaju stalne američke kupce, pa ta vrijedna obitelj vjerojatno ne razmišlja o bitnijim promjenama. Međutim, nesporno je kako je, šire gledajući, Oz Clarke u pravu, i kako dalmatinski vinari zajedno moraju osmisliti novi stilski obrazac malog plavca.
Jedan od putokaza u provedbi tog kompleksnog, dugogodišnjeg posla, svakako jest Veliki plavac mali hvarskog enologa Andre Tomića.
Veliki plavac mali moćno je i stvarno veliko vino, na prvi pogled odano starodalmatinskom stilu (unutar kojeg opet postoji niz podjela; najvidljivija je ona između otočkih i pelješačkih plavaca).
Veliki plavac mali iz 2011. godine posjeduje, primjerice, čak 15,9 posto alkohola, iznimno je gust, zasićene, dramatično crvenocrne boje, s jako puno tanina. No, usprkos takvom gargantuanskom tijelu, on je perfektno ispoliran, elegantan, bez rubova, sa stanovitom svježinom koja ga čini gotovo lakopitkim.
Radi se svakako o jednom od najboljih crnih vina koja se trenutno mogu kupiti u Hrvatskoj, ali se također radi i o važnom primjeru za novu stilizaciju plavca. Plavac mali može zadržati svoje tradicijske značajke, od visokih alkohola do snažnih tanina (pri čemu je, naravno, presudno da tanini budu zreli), ali bi svakako morao težiti preciznosti i eleganciji, kakvom se može pohvaliti Tomićev Veliki mali plavac. Ujedinjenje tih dviju značajki itekako je moguće. Dovoljno je, uostalom pogledati vina iz Tora i Priorata.
