“Vi mora da ste unuk?”, upitali smo simpatičnog Filippa Fellugu, pošto smo se upoznali na večeri ove klasične talijanske vinarije, održanoj u srijedu u Dobrim vinima. “Ne unuk , sin! Ja sam sin!”, naglasio je najmlađi Felluga, koji je tek navršio četrdesetu. “Otac me dobio kada je imao 61,” pojasnio je Filippo, enolog i tehnički direktor vinarije. Otac je, naravno, Livio Felluga, stoidvogodišnjak, koji je lani primio nagradu VinItalya za životno djelo, skupa s Pierreom Lurtonom, vlasnikom, među ostalim, Chateau Cheval Blanca. Životna i poslovna priča obitelji Felluga fascinantna je, ali i strateški značajna za razvoj talijanske vinske industrije.
Filippo Felluga, glavni enolog vinarije i najmlađi od Felluginih četvero djece
Livio Felluga rođen je u Istri blizu Izole, usred Prvog svjetskog rata. Prije Drugog svjetskog rata njegova je obitelj napustila Izolu, ali je ostala u Istri. Felluga je sudjelovao u ratu; kada se vratio, više, naravno, nije bilo talijanske Istre, pa se preselio u Furlaniju (Friuli), gdje je 1956. godine počeo među prvima u tom području buteljirati bijela vina.
Sivi pinot, grožđe što su ga u Friuli donijeli Napoleonovi vojnici, zahvaljujući Fellugi postalo je jedna od identitetskih točaka vinarstva sjeveroistočne Italije. Što je, doduše, imalo i loše posljedice: masovna američka i engleska pomama za sivim pinotom, nastala osamdesetih i devedesetih godina, stimulirala je proizvodnju milijuna i milijuna litara bezokusnog, vodenastog i posve beskarakternog vina, koje se uopće ne može uspoređivati s klasicima iz Friulija, među kojima je i Felluga.
Fellugini vinogradi u Friuliju
Felluga je svoju malu dinastiju počeo graditi u Rosazzu. Danas se zona Rosazza smatra jednim od najekspresivnijih talijanskih terroira uopće. Poslije uspjeha s jednosortnim vinima, Felluga je 1981. kreirao Terre Alte, jednu od prvih bijelih premium kupaža u Italiji, koja i danas u dobrim berbama daje senzacionalne rezultate. Ovaj cuvee friulana, sauvignona i bijelog pinota, može postići uzornu ravnotežu između težine, mineralnosti i aromatičnosti.
U samoj su obitelji, pak, osobito ponosni an desertni Picolit: na službenoj ga web stranici nazivaju istinskim meditativnim vinom. Izraz meditativno vino još se prije dva desetljeća bio proširio u Istru i u Sloveniju, pa smo često slušali kako lokalni vinari svoja slatka vina nazivaju meditativnima.
Terre Alte bila je jedna od prvih bijelih premium kupaža u Italiji
U već relativno visokim godinama, Livio Felluga počeo je proizvoditi i luksuzno crno vino. Radilo se o vinu Sossó , koje je prvi put napravljeno krajem osamdesetih, i koje se temeljilo na merlotu. “Tata je, međutim, želio da se naš dragulj u kruni kada je riječ o crnim vinima, oslanja na lokalne sorte. Zato smo Sossó s vremenom mijenjali, da bi današnja mješavina sadržavala 55 do 60 posto refoška, pet do šest ili sedam posto pignola, dok je ostalo merlot,” opisao je evoluciju ovog sjajnog vina Filippo Feluga, koji s još troje Fellugine djece danas vodi vinariju. Prvi sin, Maurizio Felluga, od Filippa je stariji 22 godine.
Vinarija Livio Felluga danas obuhvaća 135 hektara, te proizvodi oko 800 tisuća buteljki godišnje. Šezdeset posto svih vina prodaje se na talijanskom tržištu; zaista, nije osobito lako naletjeti na dobar sjevernotalijanski restoran bez Felluginih vina. Od inozemnih je tržišta najvažnije američko, ali stalno raste i izvoz u Rusiju. U Hrvatskoj su se, zahvaljujući Dobrim vinima, prvi put pojavili ovaj mjesec.
Bit će zanimljivo hoće li se Fellugina vina razvijati u smjeru Mianija, Jermanna ili Gravnera
Livio Felluga danas posjeduje veliki ugled, već je dugo prestižan i uspješan svjetski brend, nova vinarija malo je arhitektonsko remek djelo, a vina su solidna čak i u lošim berbama, dok u dobrim godinama predstavljaju izvrsnu vrijednost za novac. Bit će zanimljivo promatrati njihove iduće korake; hoće li, primjerice, u višim linijama vina krenuti prema apsolutnoj kvaliteti, dakle prema Mianiju kao jedinstvenom kvalitativnom kriteriju za furlanska vina, ili će se zadržati u visokom mainstreamu, poput Jermanna? Ili će, možda, ući u svijet amfora i dugih maceracija, poput Gravnera? I hoće li vinarija ostati u obiteljskom vlasništvu, poslije neumitnog odlaska njena utemeljitelja?
Radi se o zaista najpouzdanijem masovno proizvedenom sivom pinotu iz sjeveroistočne Italije, koji sadržava sve dobre značajke pinot grigia: svježinu i mineralnost, jaku aromatičnost (kruške, jabuke,citrusi, ali i bijelo cvijeće), te pomalo uljastu teksturu karakterističnu za alsaške, a ne za većinu talijanskih sivih pinota. Vrlo fino vino, koje kod nas košta jednako kao u Italiji. Na prvi dan 2016. godine pili smo ga u tršćanskom Harry s Baru uz pohanu i prženu bijelu i plavu ribu, te uz bakalar in bianco: odlično se složio sa sva tri jela.
Lijepi, čisti, voćno-mineralni chardonnay, koji pokazuje snagu terroira čak i među razmjerno jednostavnim vinima. Ovaj je chardonnay pun jabučnih aroma, s ponešto marelice, breskve i korice kruha, što se sve lijepo dopunjuje s naglašenom kiselinom. Svježe i hrskavo vino, sa stanovitom težinom i kompleksnošću.
Sigurno najbolje vino što smo ga u srijedu kušali u Dobrim vinima. Sossó je čvrst, napet, pun sitnozrnatih tanina, prepun svježine i mineralnosti, s jakim okusima višanja, borovnica i tamne čokolade, i s još donekle zatvorenim nosom koji nagovještava vrlo kompleksni bouquet, koji će se kretati od šljiva i crnog voća, do kože i duhana. Sossó ispred sebe ima barem četvrt stoljeća hednostičkog života.
