Iz fotelje u dnevnoj sobi kuće na Adresi Vugrišinec 102 pruža se smirujući, skoro meditativni pogled na vinograde i zelenilo međimurskih brda. Na kompjutoru za radnim stolom s pogledom na kišnu, prilično divlju prirodu, Robert Naprta upravo piše svoj novi roman, politički triler u kojem će sporednu ulogu imati i inspektor Marko Prilika Čens, glavni junak Naprtinih ranih policijsko-političkih knjiga.
Robert Naprta istaknuti je hrvatski novinar, koji je u jednom trenutku svoje karijere odlučio postati pisac u svim mogućim žanrovima, pa je tako ispisao 3850 kartica Ville Marie, prve velike hrvatske sapunice, da bi se zatim prebacio na hard boiled krimiće, pa na dječje knjige s kojima je postizao rekordne naklade.
U međuvremenu, gospodin Naprta odlučio je proizvoditi vina. Pa je kupio vinograd, kuću i imanje u mjestu Vugrišinec, petnaestak minuta vožnje od Čakovca prema Štrigovi. U nevelikoj ali udobnoj kući u Vugrišincu, u subotu popodne uz pucketanje vatre u kaminu kušali smo najnovija Naprtina vina.
U Naprtinu definitivnu, trajnu korist, ide činjenica da je Daniela Kramarić, vodeća hrvatska sommelierka i vlasnica legendarnog Plavog podruma, njegov prvi Solum, chardonnay nabrijan na 15, 5 posto alkohola, prije desetak godina bila proglasila jednim od najboljih hrvatskih bijelih vina .
U ovih je desetak godina Naprta prošao velik i težak put od entuzijasta i amatera do čovjeka koji se bori za svoje mjesto pod suncem na kompleksnom hrvatskom vinskom tržištu.
Naime, ako proizvodite vino i ako želite ući u širu distribuciju, morate se uključiti u jedan od svega nekoliko trgovačkih distribucijskih lanaca, neovisno je li riječ o starinskom rotu Rotu ili donekle modernoj Mivi.
Ako se ne dogovorite s velikim distributerima, koji pišu vinske liste za barem 80 posto hrvatskih restorana, i ako nemate dovoljno značajne količine (čitaj veliki prostor za rušenje vlastitih cijena)da biste mogli izlaziti na godišnje tendere hotelskih kuća, morate se doslovno krvavo boriti da vaša buteljka završi u nekom pristojnijem lokalu. O maloprodaji da ne govorimo.
Kad se nađete u tako kompliciranoj situaciji, visoke cijene nisu vam saveznik. A Naprtine su cijene visoke. Za kriterije međimurskih vinarija, koje se svojih suhih vina rješavaju već za 25 kuna plus PDV za buteljku, Naprtine su cijene ekstremno visoke. No, s druge strane, kvaliteta njegovih vina također je ekstremno visoka. I to ne samo u kontekstu Međimurja i Bregovite Hrvatske.
Ovaj veteran Globusa i Jutarnjeg lista proizvodi, naime, neka od najimpresivnijih vina sjeverozapadne Hrvatske, u što smo se uvjerili i u kišno subotnje popodne.
Solum Chardonnay sur lie iz 2017. godine svakako je najdojmljivije vino koje smo prekjučer kušali. Riječ je o trenutno najboljem hrvatskom chardonnayu poslije Toljeva Le Chiffrea iz iste berbe.
Naprtin Solum uljast je, raskošan, prepun glicerola, sasvim lagano putrast, neobično zreo za tu sumnjivu godinu, dugačak na aftertasteu i prepun aroma okusa slatkih jabuka i krušaka Williams. Riječ je o vinu koje vrijedi debelo više od 90 bodova, i koje je sa svojih stotinjak kuna cijene nepravedno jeftino s obzirom na kvalitetu i ekspresivnost.
U subotu popodne probali smo i tercijarni, meditativni macerirani chardonnay iz 2014. godine, koji spada u malu grupu glatkih i otmjenih hrvatskih oranža. Prije chardonnaya prošli smo niz pjenušaca koji se prodaju pod etiketom Solum Brut.
O bazičnom Solum Brutu pisali smo lani, kad nam se svidjela njegova čistoća i jaka citrusna definicija, bez ikakvih primjesa šećera. Godinu dana kasnije, to isto vino bazirano na berbi 2016. dodatno se zaokružilo, dobilo na tijelu, a nije izgubilo svježinu. Riječ je definitivno o jednom od šest ili sedam najuspješnijih hrvatskih pjenušaca.
Robert Naprta odlučio je sa Solumom Brut malo eksperimentirati, pa je dio baznog vina završio sa slovenskim vinjakom kao ekspedicijskim likerom. Vina završena vinjakom završit će u točno 400 magnuma. Rezultat je, zasad, veće tijelo, viši alkohol, te lagana primjesa dima, budući da je vinjak, prirodno, odležavao u drvu. Naprtin će se pjenušavi portfolio uskoro proširiti i na rose: zasad je buteljirana verzija s 10 posto crnog pinota koja je vinu dala privlačnu boju blijede kožice luka i dodatnu, dublju dimenziju. Naprta bi želio da crni pinot pojača voćnost budućeg ružičastog Soluma, pa planira povećati postotak pinot noira.
Na kraju smo još kušali cabernet sauvignon iz 2015. godine, napravljen od grožđa iz Brodskog Stupnika (Međimurje nije zemlja crnih vina). Radi se o suzdržanom, čistom, sortno lako prepoznatljivom cabernetu srednjeg tijela. Jedan od vodećih hrvatskih sommeliera preporučio je Naprti da to elegantno vino pošalje na Decanterove Svjetske vinske nagrade.
Robert Naprta spada među one hrvatske vinare, poput veličanstvenog Slavonca Branka Mihalja, koji još nisu uspjeli ući u komercijalni krug hrvatskih privatnih, niskotiražnih vina. Zbog čega najviše gube krajnji potrošači: restoranski gosti i kupci u supermarketima. Jer, umjesto da piju ova jako dobra, autentična karakterna vina, sommelieri, vlasnici restorana i wine buyeri prečesto ih maltretiraju s prosječnim uradcima nevažnih vinara.
Svaki, ali uistinu svaki kompetentni sommelier koji kreira nešto širu vinsku kartu, trebao bi uvrstiti Naprtina vina, jer ona naprosto na svakom blind tastingu s lakoćom pobjeđuju golemi dio svoje konkurencije.
