Kad parkirate kraj loše ceste Split-Dubrovnik, nešto prije Kleka i Neuma, i pogledate prema strmim kamenim vinogradima koji se spuštaju u more, vjerojatno će vas proći žmarci. Riječ je o jednom od najdramatičnijih pejsaža južne Hrvatske. A konkurencija je , hvala Bogu, golema. Vinogorje Komarna službeno postoji tek od 2013. godine.
U prvoj polovici 2000-tih strojevi su ondje mljeli kamen na dubini od nekih šezdeset centimetara, kako bi se vinogradi uopće mogli zasaditi (na isti je način nastao i danas čuveni vinograd Korlat iznad Benkovca).
Zatim su zasađene prve loze u sustavu ekološke proizvodnje, koju Komarna omogućuje zbog prilično ekstremnih vremenskih uvjeta i savršeno čistog tla. Na osamdesetak hektara Komarninih vinograda zasad djeluju četiri vinarije: Rizman, o čijim smo plavcima ekstenzivno pisali u našem novom Vinskom izvještaju, Volarević koji radi jedan od najboljih pošipa na tržištu, Terra Madre i Saints Hills Ernesta Tolja sa svojom etiketom Sveti Roko.
Otkako se pojavio na tržištu s berbom 2010. Sveti Roko dobio je puno publiciteta, kako zbog Michela Rollanda, jednog od najčuvenijih svjetskih winemakera, tako i zbog visoke kvalitete samog vina. “Uzorna struktura za plavac… Jedan od najboljih plavaca, piše u Dnevniku vinopije, jednom od najkompetentnijih domaćih vinskih blogova, za Sveti Roko iz 2010.
Sveti Roko zapravo je nastao kao vino namijenjeno široj potrošnji u restoranima, jer je cijenom mnogo prihvatljiviji od velikog St.Hills Dingača i jer se može piti mlad, dok Dingaču, naravno, treba dosta vremena. Međutim, danas je jasno da je Sveti Roko prerastao u jednog od najboljih predstavnika terroira Komarne, a taj se terroir bitno razlikuje i od pelješkog i od otočkih terroira.
Dvije su glavne razlikovne značajke vrhunskih plavaca s Komarne. Prvo, oni se mogu pohvaliti s puno više svježine od većine drugih plavaca. Drugo, herbalni element u njihovom bouquetu značajno je naglašeniji nego kod pelješačkih ili hvarskih vina. Radi se onim plemenitim aromama makije i bora, o hrvatskom garrigueu koji se osjeti i u Stagnumu ali uglavnom u nijansama, dok je kod plavaca s Komarne često u prvom planu.
Sveti Roko posjeduje oba ta elementa. Berba iz 2016. godine koju smo upravo probali, sadrži samo 12 posto alkohola, što dovoljno govori o svježini ovog nekonvencionalnog plavca.
No nosu se prvo osjeti taj famozni dalmatinski garrigue, da bi zatim uslijedilo crveno voće, pa tipične plavčeve šljive. Okus slijedi miris, s blago čokoladnim aftertasteom, dok su tanini fino granulirani i daju vinu onu čvrstu strukturu, bez koje plavac baš i nije plavac.
Sveti Roko iz 2016.godine prije svega je gastronomsko vino. Zbog svježine i niskog alkohola može ga se dosta popiti, a zbog tanina i jakih okusa odlično podržava niz jela od crvenog mesa, ali i elaboriranije recepte od svinjetine, poput pečenice koju smo jučer jeli u Pelegriniju. Htjeli bismo ga probati i uz blago termički obrađenu vrhunsku tunu.
Zanimljivo je istaknuti kako je Sveti Roko jedno od sasvim rijetkih hrvatskih vina koja se mogu pronaći na vinskim kartama prestižnih londonskih restorana, od luksuznog gastrotainmenta China Tang, preko Cinnamon Cluba i zaista izvrsnog Bar Bouluda u podrumu raskošnog hotela Mandarin Oriental, pa do neodoljivog vinskog bara u Selfridgesu, gdje smo još prije desetak godina pili Lafite i Margaux iz enomata.
