Krug je, dakle, Krug, i to znači čak i nešto više od one poznate izreke There is Champagne, and there is a Krug. Krug je stalna, dugotrajna, žestoka, sad već višestoljetna potraga za savršenstvom u proizvodnji pjenušavih vina iz Champagne. I Krug je, definitivno, jedan od sasvim rijetkih luksuznih proizvoda, čiji je sadržaj jači od branda. Krug, uostalom, nije osobito komercijalan šampanjac. Njegove etikete nisu bestselleri. Krugova večera u Noelu pripremala se godinu dana.
Moglo bi se reći da je to puno za jednu trosatnu večeru. No, uzmemo li u obzir činjenicu da najmlađi Krug, Grande Cuvee, odležava prosječno sedam godina prije degoržacije, te da aktualni Grande Cuvee sadrži 183 različita vina, od kojih je najstarije ono iz genijalne šampanjske berbe 1990, godinu dana za organizaciju prve Krugove večere u Hrvatskoj, koja je koštala oko 2000 kuna, i koja je rasprodana bez ijedne veće javne najave, zapravo nije osobito mnogo (usput govoreći, relativno rijetke Krugove slične večere po Europi u restoranima Michelinove kategorije, koštaju više od 500 eura po osobi).
Posljednji korak prije konačnog odobrenja iz Reimsa dogodio se prije mjesec dana, kad je u Noelu gostovao Ruinart, šampanjska kuća iz iste korporacije, LVMH-a. Krugovi predstavnici bili su zadovoljni Noelovim performansama na Ruinartovoj večeri, pa su napokon odobrili Krugovu. Koja se pretvorila u bezuvjetni vinsko-gastronomski spektakl.
Kad je riječ o vinima, uz Krug Grande Cuvee, koji trenutno drži 19/20 bodova kod Bettanea i Desseavuea, te Rosea, koji redovito dobiva oko 95 bodova skoro svugdje u svijetu, kušali smo Vintage Krug iz 2004. koji je tek prije tri mjeseca pušten na tržište, te Clos du Mesnil iz 2002. godine.
Clos du Mesnil je chardonnay iz istoimenog, manjeg vinograda, kojeg je u inače sjajnoj berbi 2002. proizvedeno točno 13 278 boca, plus 500 magnuma, čiji je prosjek ocjena, prema Wine Searcheru, 97/100, i koji košta, također prema Wine Searcheru, oko 6900 kuna po boci. Clos du Mesnil ne distribuira se u Hrvatskoj, što je Krugovu večer u Noelu učinilo još značajnijom. Večera je,dakle, počela s Grande Cuveeom, koji se nemilosrdno rastakao u Neoelovu baru, dok smo grickali košarice s kremom od pastrve i oscietra kavijarom, čekajući da se gosti okupe.
Zatim se, poslije kratkih pozdravnih riječi- govorio je, među ostalim Gordan Mohor, suvlasnik Krugova distriubtera MIVE i čovjek osobito zaslužan za Krugovu zagrebačku večeru- prešlo na kušanje jednog od najzahtjevnijih menija koje je Noel dosad proizveo.
Krug je u svim svojim izdanjima prvorazredno gastronomsko vino. Međutim, sinoć je bilo važno i hranom naglasiti identitet i organoleptičke profile različitih Krugova, što je Goranu Kočišu i Ivanu Jugu uistinu jako dobro uspjelo.
Noelov sommelier i voditelj Ivan Jug
Večera je počela tartarom od orade s parmezanom i bijelim tartufima, koji su zamirisali cijelim restoranom, i koji su se pokazali optimalnim izazovom za ultramoćnu, metalnu strukturu Grande Cuveea, non vintage šampanjca kojem pristaju mnogobrojni deskriptori suprotni nježnom i mekanom.
Grande Cuvee, koji se već desetljećima opisuje i kao rastopljeni čelik u čaši, naglašeno je mineralan, maslačan, mišićav i strog, s kompliciranim aromama i okusima bijelog cvijeća, citrusa, đumbira, marcipana, lješnaka i brioša. Takav je šampanjac dovoljno kompleksan da bi se uspješno suočio s bijelim tartufima, uz koje se inače piju dvadesetak godina stari barolo ili bordeaux .
Krug iz 2004. još je dramatično mlad. Dosad nismo probali osobito puno Krugovih berbi, tek 1989, 1995, 1996, 1998. 2000. i 2002., no svejedno nam se čini da nam niti jedno od tih vina, koja inače predstavljaju izvrsnu vrijednost za novac, nije izgledalo toliko svježe i voćno. Kao i skoro svaka berba Kruga, i 2004. odlikuje se lako prepoznatljivom aromom đumbira. Ovo je vino, međutim, puno svijetlih nota limuna, limunove korice i bijelog poljskog cvijeća, da bi poslije petnaestak minuta iz čaše izašle arome crvenih šljiva.
Krug iz 2004. godine, koji ispred sebe ima još minimlano četvrt stoljeća uspješnog odležavanja, s godinama će tražiti snažniju hranu. Ali, u ovom, raspjevanom adolescentskom razdoblju, perfektno se složio sa škampima i raviolima s kremom od kozjeg sira. Krug Rose, koji se dobiva dodavanjem devet posto crvenog vina u bijeli šampanjac, prepun je aroma malina, šumskih jagoda i pite od jagoda, s jakom podlogom citrusa (Krug bez puno citrusa nije Krug).
On je istodobno velik u strukturi i graciozan u disciplini predstavljanja bogatih mirisa i okusa ljetnog voća.
Kako bi postigla ravnotežu sa strukturom vina, Noelova se kuhinja odlučila na ružičasto pečenog goluba. Kako bi, pak, upotpunio voćni karakter ovog rosea, Noel je ispravno odigrao na maline u raznim formatima, od kojih je sladoled fenomenalno komunicirao i s golubom i s vinom. Torchon gusjih jetara svojim je bogatstvom zaokružio ovo komplicirano jelo.
Naposljetku, kao veliki finale ove jedinstvene večere otvoren je Clos du Mesnil iz 2002. godine. Ponovimo, 2002. smatra se jednom od najboljih šampanjskih berbi u ovom stoljeću, a Clos du Mesnil , uz još bitno rjeđi i skuplji blanc de noirs Clos d’Ambonnay, najprestižniji je proizvod najprestižnije šampanjske kuće.
Clos du Mesnil savršen je i impoznatan poput grčkih skulptura iz Periklova razdoblja.
Tvrdo je strukturiran, jako svjež, perfektno zaokružen i elegantan, te traje dulje od minute. U bouquetu tog također vrlo mladog vina, koje će trajati još pedesetak godina, dominiraju limun, pita od sira i limete, svježe pečena peciva i ponešto začina.
U ustima se, uz citrusne elemente, osjeti dosta intenzivno žuto ljetno voće, kao i onaj specifičan vinski okus velikih šampanjaca.
Ako se za dugo odležane vrhunske šampanjce već kaže da se s godinama transformiraju u klasični bijeli burgundac ukrašen mjehurićima, ovaj bismo Krug mogli proglasiti budućim Le Montrachetom. Uz ovo briljantno vino Noel je izašao s najboljim pairingom večeri: medaljonom od hlapa, s algama i telećim jezikom. Hlap je prirodni partner blanc de blancs šampanjcima, teleći jezik osigurao je drukčiju teksturu na tanjuru i dodao jelu težinu adekvatnu Krugovoj, dok se umami iz algi fino složio s intenzitetom okusa Clos du Mesnila.
Chef Goran Kočiš i njegov tim zatim su izašli pred goste, koji su ih nagradili više nego zasluženim, zaista srdačnim i ne baš kratkim aplauzom. Kočiš se zahvalio svom poslovnom partneru, sommelieru Ivanu Jugu, mastermindu Noelovih vinskih večera.
A onda smo još pojeli neku finu čokoladnu tortu s ponešto kave, i otpili par gutljaja Paradisa, Hennessyeva vrlo starog i raskošnog ženskog konjaka.
I tako je završila neprijeporno najvažnija šampanjska večera ikad održana u Hrvatskoj.
Krugov proizvodni proces toliko je složen i strog, da ga nijedna šampanjska kuća ne pokušava pratiti, a kamoli imitirati.
Sedam do osam godina odležavanja non vintage šampanjaca, i dvanaest do petnaest godina odležavanja različitih godišnjaka, samo su jedan od elemenata, koji ilustriraju Krugovu ozbiljnost, ambicioznost i pokušaj kreiranja savršenog šampanjca. Kad je Krug postao dio velike korporacije, u specijalziranim se medijima počelo špekulirati kako će vina postati mekša, komercijalnija i jednostavnija. Što se, srećom, nije dogodilo. Krug je i danas, kad se šampanjska industrija, zahvaljujući growers šampanjcima i sve jačem pokretu prirodnih vina, napokon počela demokratizirati, ostao na svom, individualnom pravcu razvoja, podjednako dalekom od luksuznih korporacijskih šampanjaca, kao i od Selossea ili Drappiera.
Krug je, zapravo, među šampanjcima ono što je Domaine Romanee Conti među burgundskim vinima. Jedinstven i najautoritativniji.
