Prvo je džip zapeo u blatu, u koje je noćni pljusak pretvorio makadamsku cesticu prema jednom od Laguninih vinograda u Vižinadi. Zatim su se putnici u džipu, glavni enolog Agrolagune Milan Budinski, glasnogovornica Mia Vukdragović i tim Kulta Plave Kamenice, počeli pješice probijati kroz blato do položaja gdje se ovih dana sade novi vinogradi malvazije. Blato na bijeloj zemlji, kako je lakonski kazao Budinski, katkad zna podsjećati na blažu verziju živog pijeska. Premda se trebalo hodati jedva stotinjak metara, na gumenim čizmama ubrzo smo nosili nekoliko kilograma blata. Ali, nije smetalo. Naprotiv, dubina i snaga tla pretvorenog u ljepljivu, žitku, gustu masu pokazali su nam zemlju ne kao podlogu za lozu ili za nešto drugo, kako je najčešće promatraju oni koji ne rade na zemlji, nego kao moćan prirodni element čija se energija, u određenom smislu , na kraju reflektira u vinu. A s Vižinade, smještene petnaestak minuta vožnje od Poreča prema unutrašnjosti Istre, dolaze neka od najkarakternijih i najboljih istarskih vina. Koja bi za nekoliko godina mogla postati još karakternija.
Naime, sadnja novih Laguninih vinograda na dva Vižinadina položaja, na ukupno 23 hektara, nije tek uobičajeno zamjenjivanje odveć starih, bolesnih i neproduktivnih vinograda novim nasadima Riječ je o sasvim drukčijem modelu uzgoja koji je Laguna odlučila uvesti na ovoj prestižnoj lokaciji. Novi vinogradi na Vižinadi uzgajat će se, naime, ekološki. Ne samo zbog kvalitete vina, nego zbog očuvanja samog tla na kojem raste loza.
U Laguni su razumjeli da ekološki uzgoj nije nikakav pomodni trend, nego budućnost kvalitetnog vinarstva i vinogradarstva, pa će ovi vinogradi na Vižinadi poslužiti kao model za postupni prelazak cijelog, golemog Lagunina vinsko-vinogradarskog programa koji obuhvaća 580 hektara, na što prirodniji režim uzgoja.
Ostvare li se ti planovi, Lagunin ekološki projekt mogao bi dramatično promijeniti vinogradarsku sliku Istre i Hrvatske, jer nikad dosad u Hrvatskoj ni jedna tako velika vinska kuća nije poduzimala toliko moderne korake, kakvi se uglavnom očekuju od butiknih vinarija. Pravilo da manji vode a veliki slijede, u ovom bi se slučaju moglo preokrenuti.
“Prelazak na ekološku proizvodnju za nas nije marketinški trik,” kaže Milan Budinski, “Prelazak na ekološku proizvodnju za nas je način da sačuvamo prirodno bogatstvo područja s kojih dolaze naša vina. Naime, jedno od osnovnih obilježja istarske bijele zemlje jest da je to vinogradarski iznimno vrijedno tlo, zbog svog mehaničkog sastava naglašeno sklono eroziji. Jednom kad se naruši osjetljiva prirodna ravnoteža biološki aktivnog površinskog sloja, zemlja ovdje brzo gubi plodnost, pa se pretvara u mrtvo tlo koje svaka kiša ili gaženje kotačima nepovratno uništava. Probleme degradiranja prirodnog bogatstva tla prvo smo prepoznali upravo na ovom, tako osjetljivom području bijele zemlje, dok su naši vinogradi na istarskoj crvenici, famoznoj terra rossi, nešto otporniji na negativni antropogeni utjecaj . S vremenom i na crvenici želimo primijeniti principe odgovornog gospodarenja zemljom, koje ćemo naučiti na ovim najosjetljivijim položajima,“nastavio je gospodin Budinski, dok je jutarnje sunce nad Vižinadom pokušavalo barem malo posušiti blato.
“E sada, cijeli ovaj proces ima i jasnu ekonomsku računicu. Mi ne želimo da nam se na najboljim položajima kvaliteta i kondicija vinograda počnu urušavati, jer bi se to, naravno, odražavalo na kvalitetu vina. Ekološka proizvodnja jest ekonomski isplativa proizvodnja, jer osigurava visoku kvalitetu vina. U ovom konkretnom slučaju, ekološka proizvodnja podrazumijeva naglasak na održavanju tla, pažljivo planiranje radnih operacija koje će smanjiti zbijanje i uništavanje tla, održavanje prirodnog zelenog pokrova u vinogradu te poticanje i održavanje biološke aktivnosti tla. Jasno je da velik dio onoga što se naziva ekološkom proizvodnjom obvezuje na korištenje isključivo ekoloških sredstava za zaštitu vinograda. Ustvari, mora se raditi o holističkom pristupu, koji počinje s odabirom prirodno najboljeg položaja gdje se bolesti ne javljaju ili se javljaju sasvim rijetko, pa do održavanja vinograda kojim se uspostavlja prirodna ravnoteža, koja ga čini dugotrajno zdravim i plodnim.”
Nakon što smo se izvukli iz blata, dovezli smo se do drugog od Laguninih vinograda koji se upravo sade na Vižinadi, gdje smo oko jednaest ujutro kušali par recentnih Malvazija Vižinada. Naravno da nema ničeg boljeg nego probati vino u prirodi, u vinogradu, pa makar i u budućem vinogradu, s pogledom na vinograde iz kojih dolazi grožđe za to vino. Vižinada iz 2015. vrlo je bogata, elegantna, s puno svježine, s jako intenzivnim okusom, dugim mineralnim završetkom, ali je još pomalo zatvorena na nosu. Vižinada iz 2016. koja još nije na tržištu, vjerojatno će biti i bolja.Ona je u ovoj fazi otvorenija na nosu, s cvjetno citrusnim aroma, s prepoznatljivim intenzitetom okusa i s jakim, preciznim, linearnim profilom u ustima. Mineralni završetak s blagom slanosti opet je lako prepoznatljiv. Oba ova vina spadaju među najbolje malvazije proizvedene zadnjih godina.
Lagunine Malvazije Vižinade vinificiraju se bez dodira s drvom i bez prave maceracije, premda hladno odležavanje (cold soaking) bobica prije prešanja možemo smatrati nekom vrstom blagog maceriranja. Te su malvazije svejedno vrlo, vrlo raskošne u teksturi i gotovo guste. One su i relativno lako terroirski prepoznatljive, za što je, naravno, zaslužna zemlja na Vižinadi.
“Riječ je o tipičnim, vrhunskim vinogradarskim položajima na uzvišenjima brežuljkastog terena na nadmorskoj visini od 240 do 270 metara,” objasnio je gospodin Budinski, “Specifični položaj ovih vinograda uzrokuje stalno strujanje zraka prema rijeci Mirni. Ovo tlo u Istri zovemo bijelom zemljom. Ustvari, riječ je o slabo razvijenom tipu rendzine na flišu. To tlo obiluje mineralima kalcija i magnezija, što se manifestira na strukturi i u okusu vina. Minerali, odnosno njihove soli, nastale tijekom dozrijevanja grožđa, neutralizacijom prirodnih kiselina vina s takvih svježih položaja daju velika, elegantna vina bazirana na dugoj ali nimalo agresivnoj kiselosti, slanosti i laganoj gorkastosti. Ove značajke posljedica su soli kalcija i magnezija. Stoga ova vina zaista možemo opisati kao mineralna.” Glavni Lagunin enolog nekoliko je puta ponovio kako mu je žao što s nama nije i Miroslav Latal, glavni Lagunin vinogradar, koji svakodnevno nadzire i provodi sve operacije u vinogradima, pa tako i sadnju novih, zamjenskih vinograda u Vižinadi. Gospodin Latal prošlog je petka bio na službenom putu u inozemstvu.
Vraćajući se s Vižinade, vjerovali ili ne jednom davno zasađenom načelno inferiornom sortom ugni blanc koja se uglavnom koristi za destilate, s Budinskim smo filozofirali o stvarnim dometima istarske malvazije. Složili smo se da fresh and clean nipošto ne smije biti jedina malvazijina definicija, bez obzira na činjenicu da se svježe malvazije izvrsno prodaju. Istarska malvazija zapravo može davati iznimno kompleksna, internacionalno vrijedna vina u različitim stilovima, o čemu svjedoče i Lagunina Vižinada iz 2013. koja je upravo u optimalnoj formi, kao i Kozlovićeva Santa Lucia iz 2015. ili Coronicina Gran Malvasia iz 2015. Lagunini ekološki vinogradi na Vižinadi, koji se sade ovih dana doći će u rod za tri godine, golem su korak prema pozicioniranju malvazije kao sorte za veliko, svjetsko bijelo vino.
