Enolog Slaven Jeličić prošlog nas je četvrtka prvo doveo na drvom obloženi krov vinarije Galić, s kojeg se pruža široki pogled na bukolička brda oko Kutjeva. Ondje smo pili Blanc de Noirs iz 2013. godine, jedan od najboljih pjenušaca u Hrvatskoj za koji nažalost skoro nitko ne zna, pa smo uz to radikalno svježe vino uživali u pejsažima i suncu koje je tek ugodno grijalo. Nije nagovještavalo sadašnje vrućine.
Zatim smo se spustili u kušaonicu, gdje smo probali nekoliko linija Galićevih vina. Počeli smo, razumljivo, sa svježim vinima iz lanjske berbe. Koja nisu ista kao preklani. To osobito vrijedi za Rose i Graševinu. Rose je blijed i potpuno suh, po uzoru na moderna provansalska vina poput Miravala. Galićev suhi, voćno mineralni Rose iz 2018. mogao bi definirati nove trendove u proizvodnji ružičastih vina u Hrvatskoj.
Graševina je, pak, suzdržanije hrskava nego prijašnjih godina. Galićeva Graševina iz 2018. priklanja se trendu tradicijskih graševina, s naglašenim aromama kamilice, lipe, s nešto crvenih jabuka i krušaka, te s puno više gustoće nego u ranijim berbama. Ovaj je stil na prvi pogled možda manje atraktivan od prijašnjih Galićevih fresh and clean graševina, ali svakako vodi u dobrom smjeru.
Vrhunska Graševina iz lanjske berbe vino je sadržaja, a ne površne atrakcije. Sauvignon iz 2018. čisti je klasik. Sauvignon je daleko najuspjelije vino iz Galićeve svježe linije: po kvaliteti se može uspoređivati s Korakovim Kamenicama, Radovanovim recentnim berbama izvrsnim Veskom iz 2017. godine, kao i s Bolfanom iz 2015. i 2016. Novi Galićev Sauvignon ujedinjuje brutalnost dobrih Sancerrea koji nisu vidjeli drvo, s umjerenim, elegantnim bogatstvom srednje linije sauvignona iz Alto Adigea, poput kod nas popularnog Winkla Cantine Terlan. Galićev Sauvignon iz 2018. Godine miješa bazgine i zelene elemente na jakoj, kiseloj kičmi. Riječ je o iznimno dobro napravljenom vinu s velikim gastronomskim potencijalom.
Zatim smo prešli na tri vina,koja su nedavno dobila Decanterove srebrne medalje. Sva tri vina dijele isti problem; gotovo da su rasprodana. Bijelo 9 iz 2015. zanimljiv je cuvee graševine, chardonnaya i sauvignona. Okus Bijelog 9 intenzivan je ali evidentno neusklađen. Chardonnay iz 2016. kremast je i svjež, pomalo burgundski a pomalo kalifornijski, i vrijedi Decanterovih 90 bodova, dok je Pinot Noir iz iste godine još premlad. Šteta je što će se popiti u narednih nekoliko mjeseci ili godinu dana, jer nam se čini da ima potencijal za odležavanje.
U kušaonici i restoranu probali smo još nekoliko zanimljivih i rijetkih vina, od kojih nas je impresionirala Graševina iz 2008. godine, koja je čisto remek djelo. Osim što je još relativno mlada i neobično svježa, ona je toliko bogata i intenzivna, i na nosu i u ustima, da se može uspoređivati s najboljim berbama Branka Mihalja i Vlade Krauthakera.
Galićeva Graševina iz 2008 .godine, još puna zrelog voća začinjenog tek laganim tercijarnim nijansama, pokazuje za što je sve sposobna najvažnija hrvatska kontinentalna sorta grožđa. Graševina iz 2008. godine bila je ujedno i prvo slavonsko vino koje je proizveo Dalmatinac Jeličić.
Od starijih smo vina probali i Crni pinot iz 2011. koji se sada doima znatno ljupkijim od većine slavonskih pinot noira. Ipak, najuzbudljiviji trenutak našeg tastinga dogodio se u Galićevu modernom i skupo opremljenom podrumu. Macerirana Graševina iz 2018. godine, koja odležava u betonskom jajetu, još jako miriše po kvascima, no svojom koncentracijom i čistoćom pokazuje ozbiljni potencijal. Chardonnay iz 2017. koji se trenutno nalazi u sasvim blago tostiranim hrastovim bačvama, kremastiji je ali i svježiji od Decanterova viceprvaka iz prethodne berbe, te spada u sasvim uzak krug vodećih hrvatskih chardonnaya.
No, macerirani rizling iz 2015. godine zasjenio je sva ostala vina koja smo probali tog popodneva. Dakle, obožavamo rizling i ne vjerujemo da je Slavonija idealno podneblje za rizling.
Vlado Krauthaker prestao je komercijalno vinificirati rizling prije petnaestak godina, jer je procijenio kako je Kutjevo pretoplo za najplemenitiju vrstu bijelog grožđa . No, Galićev macerirani rizling iz 2015. godine može se pohvaliti bouquetom kakav još nismo doživjeli: u njemu dominira kora gorke naranče pomiješana sa zelenom jabukom i zasad blagim elementima kerozina, koji će jačati s godinama.
U ustima se uglavnom ponavljaju arome iz bouqueta, podcrtane linearnom, gotovo bolno kiselom strukturom koja ovom neobičnom vinu omogućuje desetke godina uspješnog dozrijevanja, i koja vrlo dobro funkcionira s razmjerno velikim tijelom bijelog macerata.
Ne znamo kad će se ovaj oranž buteljirati, kad će doći na tržište ni koliko će koštati, ali smo posve sigurni da će to biti jedno od onih vina o kojima će se pričati godinama, i koje će bitno obilježiti vinariju Galić.
