Talijanska je policija uhapsila tri osobe pod sumnjom da su probali prodati 11 tisuća krivotvorenih boca Tignanella, supertoskanca obitelji Antinori. U bocama označenima kao Tignanello iz 2009, 2010. i 2011. bilo je neko jeftino vino, a prevaranti su ih pokušali prodati u Njemačkoj i Italiji. Uhićeni su Matteo Fazzi (31), njegova majka Maria Alessandra Morini (57) i Sergio Papa (54). Istraga još traje i pod sumnjom je još šest osoba.
Vinarija Marchesi Antinori prije nekoliko je godina počela primjenjivati mjere zaštite od krivotvorenja. Zaštitili su i Tignanello. “Od 2013. na boce stavljamo reljefni logo,” potvrdila je Alessia Antinori Wine Spectatoru,” S berbom 2015. dodali smo i gravirani naziv Tignanello, a od 2016. koristimo posebnu malu naljepnicu koja sprečava krivotvorenje.”
Krivotvorenje vina je industrija od nekoliko milijardi dolara. S rastom sekundarnog tržišta vrhunskih vina, posebno najvrjednijih kolekcionarskih vina iz legendarnih berbi, ova vrsta kriminala je eksplodirala. Najteži slučaj ikad otkriven bila je prevara s burgundskim vinima koju je organizirao i godinama vodio Tajvanac Rudy Kurniawan. On je godinama na aukcijama kupovao najvrjednija vina, pa u njihove originalne boce punio bezvrijedna vina i prodavao ih na aukcijama za milijunske iznose. Riječ je o najčešćoj metodi prevare u ovoj vrsti kriminala.
Stručnjaci upozoravaju da su gotovo sve sigurnosne mjere koje koriste vinari, distributeri i aukcijske kuće kozmetičke. Štoviše, upozoravaju da mjere poput posebnog označavanja boca olakšavaju prevare. Jedan od glavnih izvora originalnih boca skupih vina koja se koriste u krivotvorenju su restorani. Budući da restorani nisu obvezni uništiti boce vina koje su rastočili gostima, do njih je lako doći. Poseban je problem što su vinari rijetko spremni tužiti krivotvoritelje, jer se boje da će tako ugroziti brend. Prevareni kolekcionari vina također nisu spremni izići u javnost da ne izgube ugled.
Sofisticiranije tehnike prevare uključuju korištenje ilegalnih aditiva ili nedozvoljenog grožđa u vinima, proizvodnju namjerno inferiornih vina pod skupim etiketama (Azija) i prodavanje vina oštećenih u požarima i poplavama (Amerika).
Fascinantan je podatak koji je u intervjuu Forbesu lani iznijela Maureen Downey, jedna od najvećih svjetskih stručnjakinja za utvrđivanje autentičnosti vina, žena koja je odigrala jednu od ključnih uloga u raskrinkavanju Rudyja Kurniawana. Ona tvrdi da 99 posto svih otkrivenih krivotvorenih vina ponovno završava na tržištu.
Kada kupac otkrije da je kupio krivotvoreno vino, u većini slučajeva trgovac koji mu ga je prodao samo vraća novac. Kupci skupih kolekcionarskih vina koji se žele osigurati da će im u slučaju prevare novac biti vraćen, često prije kupnje moraju potpisati ugovor o tajnosti. To štiti trgovce koji ne moraju uvijek znati da prodaju krivotvoreno vino, svakako štiti ugled i interese kupaca, ali najviše pogoduje kriminalcima koji krivotvore vina. Boce se otkupljuju za oko 20 posto njihove tržišne vrijednosti i često preprodaju idućem kupcu. Downey tvrdi da je čak i dio vina zaplijenjenih u istrazi o Rudyju Kurniawanu, istrazi koju je vodio FBI, još je na tržištu, u vrijednosti od 500 milijuna dolara. Prevaranti iz Italije koji su probali prodati lažni Tignanello očito nisu bili iskusni profesionalci.
