U utorak 14. lipnja zagrebački je Hilton ugostio Marina Markežića, legendarnog istarskog restauratera, koji se unatrag petnaestak godina prometnuo u jednog od najambicioznijih hrvatskih vinara. Obitelj Markežić dugo je godina vodila konobu Marino kraj Momjana, gdje su se mogli pojesti(i pomirisati) neki od najsenzacionalnijih tartufa u Hrvatskoj. Zatim se gospodin Markežić odlučio baciti u vinsku industriju, što je rezultiralo jednim dobrim istarskim restoranom manje, ali i jednom dobrom istarskom vinarijom više. Čini nam se kako su u ukupnom izračunu i publika i Markežić nakraju ipak na dobitku.
Kabola, etiketa pod kojom Markežić proizvodi desetak raznih sortnih vina i jedan do dva pjenušca, u zadnjih je sedam ili osam godina stekla relevantni renome, a neka su Markežićeva vina zaista jako, jako dobra. Na degustaciji u Hiltonu prvo smo kušali pjenušac, koji je dvije godine proveo na kvascima, i koji je dobio Decanterovu sebrnu medalju, ali nas svejednonije impresionirao. Nešto više od šest grama kiseline premalo je da bi pjenušavo vino zaista dobro funkcioniralo. Gospodin Markežić kasnije nas je uputio pjenušac iz 2014.godine s bitno višim kiselinama, koji još nismo stigli probati, ali ćemo ga recenzirati u idućih nekoliko dana.
Uslijedila je malvazija iz 2015. Riječ je o jednoj od najboljih malvazija iz te, doista izvrsne berbe. Grožđe za Kabolinu malvaziju iz 2015. godine bralo se sa devet različitih mikrolokacija u zapadnoj Istri, od 1. do 25. rujna: ranije su berbe donijele svježinu i aromatičnost, a kasnije jače tijelo i alkohol. Ukupni je rezultat iznimno zadovoljavajući. Kabola malvazija iz 2015. ujedinila je “young and fresh” zahtjeve aktualnog vinskog tržišta, s gustoćom i mirisnošću prave malvazije. Ovo vino po stilsitici zapravo podsjeća na izvrsnu Krauthakerovu graševinu Pomale iz iste berbe.
Zatim smo kušali Rose napravljen od terana. Kabolin je lanjski Rose boje korice luka ili slabo dimljenog lososa, gotovo je posve suh, i prepun asocijacija na ljetno voće. Kabolin je Rose iz 2015. godine vino u rangu 90 bodova, što nije česta ocjena za ružičasta vina.
Na kraju smo kušali dva muškata: prvi, iz 2015. bio je pretopao da bismo ga mogli ozbiljnije komentirati, dok je drugi, napravljen od bobica osušenih na trsu, definitivno senzacionalan. Kada bi ga se kušalo u optimalnim uvjetima i na jako niskoj temperaturi (3 do 4 stupnja), mislimo da bi mogao dobiti barem 95 bodova. Možda i više. Marino Markežić poznat je, prije svega, po teškim vinima iz amfore i malvaziji s etiketom Unica. No, njegova svježa bijela i ružičasta vina spadaju među vodeća u Istri.
