Te 2012. godine većina proizvođača malvazije trudila se na tržište pustiti što svježija, hrskava, mlada i lakopitka vina. Osim starijih klasika, Kozlovića, Matoševića i Coronice, nitko se nije bavio kompleksnim i odležanim malvazijama, koje danas, međutim, ulaze u fokus baš svih ozbiljnih vinskih kuća u Istri.
Iznimka je bila još jedino Medea sa svojim Montironom. Naime, zagrebački vinsko gastronomski magazin Akademija prije osam je godina proglasio Montiron najboljim vinom u Hrvatskoj. Ova je odluka izazvala šok, jer Montiron se nije osobito često viđao na vinskim kartama prestižnih restorana, niti je o njemu objavljeno mnogo recenzija. Pa ipak, stručni žiri magazina Akademija predvođen Klaudijom Jurčićem, višestrukim hrvatskim sommelierskim šampionom, proglasio je Montiron Vinom godine. Dakle ne malvazijom godine, nego vinom godine.
U ovom se desetljeću Montiron etablirao kao jedna od vodećih elaboriranih malvazija. Montiron nije radikalan po duljini maceracije i odležavanja, ali nipošto nije jednostavan kao većina mladih malvazija. Montiron je uspio artikulirati i vlastiti stil, koji varira između svježine mladih vina i gustoće i supstancijalnosti dugo odležavanih malvazija. Montiron je, zapravo, jedno od vina koje je zauzelo prostor između Matoševićeve Antique, Benvenutijeva Anno Domini ili Fakinove La Prime s jedne strane, te tipičnih suvremenih lakopitkih malvazija s druge strane.
Naravno, terroir Montirona u južnoj Istri omogućuje takav, stilski gotovo jedinstven pristup vinu. Vinograd Montiron smješten je kraj mjesta Šišan. Vinograd je zasađen još 1983. godine. Obnavljan je od 2013. do 2015. razmnožavanjem postojećih loza, ali malvazija Montiron zasad se proizvodi isključivo od grožđa sa starih trsova. Zanimljivo je da je gustoća sadnje relativno mala, tek oko tri tisuće loza po hektaru, no tako se radilo u osamdesetim godinama.
Montironova je ekspozicija jugozapadna, a vinograd leži na crvenici bogatoj skeletom. Položaj je osunčan cijeli dan, što pojačava fotosintezu i omogućuje veću zrelost grožđa. Kako Montironom stalno puše vjetar, tretiranje protiv bolesti je minimalno. Važno je naglasiti da je Montiron u procesu prelaska na sustav integrirane zaštite i na korištenje isključivo ekoloških organskih gnojiva. Herbicidi su izbačeni iz uporabe.
Po svim ovim podacima jasno je kako karakter Montirona dolazi od starih loza, udruženih s puno sunca, ne previše plodnom zemljom i dobrim vjetrom. Odluka da se počne s prelaskom na ekološku proizvodnju tipičan je primjer suvremene i bitne intervencije vinara u prostor, što zapravo definira terroir.
Vitalnost Montirona dolazi do izražaja na vertikalnom tastingu, koji je pokazao da stare berbe tek sada ulaze u optimalnu formu.
Montiron iz 2013. godine danas je ozbiljna, velika malvazija sa sjajnim gastronomskim potencijalom. Nažalost, u Medei su nam rekli kako je brojno stanje starih buteljki Montirona vrlo nisko, tako da Montironi iz prve polovice ovog desetljeća više nažalost neće stići u restorane. Što je šteta. Mislimo da bi određeni postotak buteljki iz novih berbi trebalo sačuvati još barem pet godina, pa ih onda ponovo pustiti na tržište.
Sasvim malo prašine na nosu, jako glatko, uljasto, bez bilo kakvih tragova oksidacije. U bouquetu se još osjeti voće, ali prevladavaju lijepe sekundarne note. Vino je vrlo puno, balansirano i elegantno, idealno za velike rakove ili teleći file.
Još uvijek vrlo svježe, kao da je recimo iz pretprošlogodišnje berbe. Naglašeno koncentrirano, s puno glicerola, s jako zrelim žutim voćem na okusu, lako prepoznatljivim marelicama, limunovom korom i akacijom na mirisu. Možda najbolji Montiron dosad, s još barem pet ili šest godina ispred sebe. Ovo vino traži klasične partnere poput oborite ribe ili škampa na žaru.
Ovo je vino naglašeno svježe, u kontekstu Montironova stila, ali zadržava kremoznost, koja je trademark svih Medeinih Montirona. Dobro je što samo osam posto vina provodi nešto vremena u barriqueu, jer ovoj vrsti malvazije barrique nije osobito potreban. Berba 2016. trebala bi se razvijati još barem dvije do tri godine da bi dostigla intenzitet i šarm 2013. i 2015. Što je nažalost, nemoguće, jer je sva popijena. Montirona se, naime, proizvodi tek oko 12 tisuća boca godišnje.
Zadnji Montiron i jedini koji se trenutno može kupiti. Jako dobro, premda premlado vino, s dosad najpreciznije pogođenom ravnotežom svježine i koncentracije. Montiron 2018. je šarmantan kao mladi Fakin, i ozbiljan gotovo kao Lagunine Vižinade. Vidjet ćemo što će se s mladim Montironom događati za nekoliko godina, no trenutno je riječ o jednoj od najelegantnijih malvazija na tržištu, koju bi trebalo piti uz sushi s masnijom ribom, škampe al crudo, jakovske kapice ili fritto misto.
Godišnji Vinski izvještaj 2019/2020. možete besplatno downloadati OVDJE
