“Znate, chardonnay voli kad su mu noge mokre, dok plavac mora biti na suhom,”pričao nam je negdje 1996. ili 1997. godine Mike Grgić. Gospodin Grgić, s kojim smo tada razgovarali u Dijana Baru zagrebačkog Intercontinentala, želio je, naravno, reći da chardonnay dobro podnosi i ravnicu, dok plavac mali vrhunska vina daje samo na strminama; bio je uvjeren da ne postoji plavac iz polja vrijedan pažnje. A Mike Grgić svakako je čovjek čiji autoritet u tim i takvim pitanjima nema smisla propitivati.
Mike Grgić, koji danas slavi stoti rođendan, pobjednik je Pariške presude 1976. godine. Pariška presuda bila je povijesno usporedno kušanje i ocjenjivanje francuskih i američkih vina, koje je organizirao Englez Steven Spurrier, ondašnji vinski trgovac u Parizu a kasnije proslavljeni kritičar, publicist i konzultant ( Spurrier, koji je radio i za Belje i Agrolagunu, umro je prije dvije godine). Na Pariškoj presudi, u konkurenciji bijelih vina, pobijedio je kalifornijski chardonnay Chateau Montelena iz 1973. kojeg je napravio baš Mike Grgić tadašnji glavni enolog i manjinski partner u Monteleni. Grgićev Chardonnay pobijedio je burgundske grand cru chardonnaye, što je izazvalo apsolutni šok u svijetu vina i gastronomije.
Tek poslije Pariške presude kalifornijska su vina postala globalno relevantna, a kalifornijska vinska industrija prerasla je u milijardski biznis. Zanimljivo je, međutim, da se Mike Grgić uopće ne spominje u Bottle Shocku, hollywoodskom filmu o Pariškoj presudi, i to zato što je on osobno tražio da ga se izostavi iz filma snimljenog po knjizi Judgement of Paris američkog novinara Georgea M. Tabera, koji je izvještavao sa Spurrierova pariškog ocjenjivanja. Poslije trijumfa u Parizu Grgić je napustio Montelenu, da bi u Rutherfordu u dolini Napa osnovao vlastitu vinariju Grgich Hills, koja danas s 370 hektara vinograda proizvodi skoro milijun boca. Mike Grgich živa je ikona američke vinske industrije: Chateau Montelena iz 1973. skupa s njegovim bilješkama o nastanku tog vina, izložen je u Smithsonianu i uvršten u zbirku 101 predmeta koji su stvorili današnju Ameriku.
Njegova su se vina svojedobno servirala na državnim večerama u Bijeloj kući, a 2008. godine Culinary Institute of America uvrstio je Grgića u vinarsku Kuću slavnih. Sredinom devedesetih godina Mike Grgić počeo je redovito posjećivati Hrvatsku. U Trsteniku na Pelješcu otvorio je vinariju koja do danas proizvodi samo Pošip i Plavac. Prije mnogo godina, za vrijeme jednog ručka priređenog u vinoteci Kult Dioniza koju je na početku Nazorove ulice vodio Mario Mendek, Mike Grgić detaljno nam je pričao o problemima s proizvodnjom vrhunskih vina u južnoj Hrvatskoj: “Znam da su mnogi korčulanski vinogradari ljuti na mene. Ali oni su mi pokušavali prodavati loše grožđe, nezrelo i oštećeno, a ja sam osobno stajao na ulazu u vinariju, pregledavao svaku prikolicu s pošipom i vraćao grožđe koje nije zadovoljavalo naše kriterije. Od lošeg grožđa nikad nećete napraviti dobro vino,” temperamentno je objašnjavao gospodin Grgić.
Grgićeva pelješka vinarija, koja otkupljuje grožđe za svoja vina, utoliko je odigrala revolucionarnu ulogu u dalmatinskoj i hrvatskoj vinskoj industriji; Grgićeva je vinarija prva, na djelu, prekinula s praksom proizvodnje vina od neselekcioniranog grožđa iz vinograda s prevelikim prinosima. No, Mike Grgić hrvatsku je vinsku industriju još puno više zadužio projektom potrage za originalnim zinfandelom.
Grgić, koji u Kaliforniji proizvodi vrlo mnogo zinfandela, bio je prilično čvrsto uvjeren da je zinfandel zapravo plavac mali, pa je potaknuo hrvatsko-američki znanstveni projekt koji je trebao dokazati da je zinfandel hrvatska sorta, koja se u originalu zove plavac. Pokazalo se, međutim, da je zinfandel zapravo tribidrag, sorta koja je u Dalmaciji zamalo izumrla. Tribidrag danas doživljava renesansu, a cijeli svijet zna da zinfandel, sama kičma kalifornijske vinske industrije, zaista dolazi iz Hrvatske. Ovaj Grgićev doprinos svjetskoj afirmaciji vinske Hrvatske trajat će zauvijek.
Miljenko Grgić rođen je u mjestu Desna blizu Metkovića 1. travnja 1923. godine. Studirao je na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu. Godine 1954. otišao je prvo u Njemačku, zatim u Kanadu, pa u Kaliforniju gdje je prije Montelene radio u nizu podruma uključujući i vinariju Roberta Mondavija, čovjeka koji je stvorio modernu američku vinsku industriju. Miljenko Grgić bez ikakve je konkurencije najvažniji hrvatski vinar svih vremena.
Fotografija/Grgich Hills Winery
