Vinske se večere uglavnom održavaju na inicijativu distributera, koji tako predstavljaju svoja vina ciljanoj publici. Oni potrošači koji imaju dovoljno novca i dobrog ukusa da jedu u dobrim restoranma, prirodni su potencijalni kupci finih vina. Interes samog restorana jest kobrendiranje s nekom prestižnom vinarijom, ali i stopostotna popunjenost. Vinske se večere i dalje vrlo dobro prodaju. U srijedu su se u zagrebačkoj Tekki uspješno susreli interesi distributera i restorana.
Miva, hrvatski zastupnik Moët et Chandona, priredila je šampanjsku večeru u idealno vrijeme u godini, jer kad ima smisla promovirati šampanjce ako ne uoči Božića? Tekka se, pak, napunila do predzadnjeg stola, što je odličan rezultat za večeru u restoranu koji nije blizu centru grada, i koji se nalazi u kvartu (Radnička) gdje se navečer baš ne izlazi ako ne volite narodnjake.
Sama večera protekla je jako ugodno, što je i normalno s obzirom na činjenicu da je Tekka jedan od rijetkih zagrebačkih restorana koji u aktualnoj recesiji restoranske industrije nije smanjio kriterije. Uz bazični Moët koji se točio iz magnuma, dobili smo tri uzorna nigirija kraj kojih su nam za stolom naribali svježi, pravi wasabi. Zatim je na stol došla zvijezda večeri, gyoze s teletinom.
U Zagrebu gyoze se redovito pune svinjetinom. Teleća varijanta pokazala se elegantnijom, perfektno izbalansiranom i naprosto neodoljivom. Gyoze u Tekki primjer su street fooda koji je prerastao u vrhunsku kuhinju. Uz gyoze, vrlo fina gusja jetra s kumkvatom i crveno pečenu patku s kremom od celera i umakom od crnog vina, pili smo bijeli i ružičasti Grand Vintage iz odlične 2009. godine.
Ovdje valja podsjetiti da Moetova linija Grand Vintage spada među najbolje šampanjce s oznakom berbe koji se mogu kupiti za manje od sto eura: riječ je o vrhunskom, luksuznom vinu za neluksuznu cijenu. Uz gotovo osvježavajući creme brulee s višnjama točio se polusuhi Moët Nectar Imperial, što se pokazalo optimalnom kombinacijom.
Foto/Mirko Janković
