Elisa Dilavanzo fragilna je, pametna , šarmantna i vrlo zgodna crnka u kasnim tridesetim godinama. Elisa Dilvanzo, s kojom smo sinoć večerali u Noelu, suvlasnica je briljantne male sjevernotalijanske vinarije Maeli, koja proizvodi neka od najuzbudljivijih muškatnih vina na svijetu. Jučerašnju večeru u zagrebačkom Noelu organizirao je Goran Petković, hrvatski uvoznik Maelija (i niza drugih vrhunskih vina i žestokih pića od Henri Girauda do raznih rumova i whiskya), chef Goran Kočiš zaista se potrudio oko jelovnika koji se izvrsno slagao s posve neobičnim Maelijevim vinima. Ovdje prvo treba istaknuti dvije činjenice. Prvo, vinarija Maeli, udaljena dvadesetak minuta vožnje od Padove, posjeduje vinograde na vulkanskom području, što se manifestira u prilično dramatičnoj mineralnosti njihovih vina. Drugo, žuti muškat, koji se inače smatra inferiornom sortom u usporedbi s klasičnim bijelim muškatom, na vulkanskim brežuljcima blizu Padove postiže potpuno neobične i prilično fascinantne rezultate. Večera u Noelu započela je nedegoržiranim, mutnim, okrutno suhim frizzanteom, uz kojeg su se servirali čvarci od crne slavonske svinje.
Zatim smo, uz jakovske kapice s pohanom blitvom i osetra kavijarom, kušali bijeli Infinito, suho vino, koje se sastoji od sedamdeset posto muškata i trideset posto chardonnaya, i koje, recimo to tako, nije bilo nedojmljivo. A onda je uslijedio spektakl. Spektakl se zove Dila. Radi se o vrlo suhom bijelom pjenušcu od žutog muškata, proizvedenom šampanjskom metodom.
Dila je istodobno muškatna i slana, s puno chablijevske mineralnosti i s vrlo jakim voćnim i biljnim okusima. Dila je jedno do senzacionalnijih vina što smo ih kušali unatrag godinu dana. Bloomberg je Dilu, koja se proizvodi u manje od tri tisuće buteljki godišnje, nedavno proglasio jednim od najvažnijih talijanskih vina. Sinoćnji Noelovi gosti spadaju među one privilegirane ljubitelje pjenušavh vina, koji su imali prigodu probati taj relativni raritet, udružen sa slasnim, bogatim, ali delikatnim raviolima punjenima gusjom jetrom.
Zatim smo uz golubov batak probali izvrsno ružičasto pjenušavo vino, napravljeno od crnog pinota, pa mirno crno vino od merlota , caberneta i carmenerea koje se, premda premlado, dobro složilo s apsolutnim gastronomskim vrhuncem večeri. Radilo se o kocki od crne slavonske svinje, koja se pripremala dulje od 24 sata, i koja je dubinom okusa, odmjerenom zadimljenošću, mekom ali i čvrstom teksturom te izazivanjem instantne ovisnosti, postala uvjerljivo najbolji komad svježe svinjetine koji smo ikad kušali u Hrvatskoj.
Na kraju su nam još natočili slatki Moscato Fior d’Arancio, koji je sa svojih šest posto alkohola posvjedočio o stvarnim standardima elegancije, aromatičnosti i svježine desertnih pjenušavih vina. Gospođa Dilavanzo preporučila nam je, međutim, da ga kušamo uz foie gras, ili čak uz parmiggianu. Jedva čekamo. Prilično čarobna večer u Noelu završila je čokoladnim tartufima i jednostavnim ali opojnim rumom Diplomatico. Maeli, iz apelacije Colli Eugenei blizu Venecije, u svakom je slučaju ime koje bi trebao zapamtiti svatko tko je ozbiljnije zainteresiran za moderna vrhunska talijanska vina.
