Kao i u slučaju naših lista najmodernijih vinarija Istre i Slavonije, ni ovdje se ne radi nužno o tehničkom modernitetu, nego o modernosti u pristupu i o trenutnom utjecaju na lokalnu i nacionalnu vinsku industriju. Nadalje, ovo nije lista najboljih vina, pa na njoj nema nekih naših omiljenih proizvođača (Mrgudić-Bura, Gracin, Kiridžija, Boškinac, Krajančić, Rizman) nego lista vinara koji trenutno mijenjaju scenu.
Nakon više od četvrt stoljeća teškog i iskrenog rada, i ozbiljnog procesa učenja, Frano Miloš doživljava vrhunac karijere. Miloš i sinovi lani su dobili dva relevantna hrvatska priznanja, uključujući i ono za Vinariju godine, Stagnumi 2008. i 2009. zaista su odlična vina, hrabra praksa puštanja vina na tržište poslije desetak godina pokazala se uspješnom, a bijeli Stagnum, macerirani rukatac, jedno je od najimpresivnijih dalmatinskih vina od bijelih sorti koje smo dosad kušali. Sam Miloš smatra kako najbolje tek dolazi, jer je u plavcu iz lanjske berbe iznimno zadovoljan svim parametrima, a osobito kiselinama.
Butikna vinarija obitelji Bogoević Marušić proizvodi najbolji Grk kojeg smo ikad probali. Križ je jedan od najuspješnijih dalmatinskih proizvođača prirodnih vina. Nažalost, proizvodnja je toliko mala da su i bijelo i crno vino uglavnom nedostupni.
Britansko-hrvatska Master of Wine na Hvaru postavlja nove kriterije za uzgoj i vinifikaciju pošipa i bogdanuše. Novi Wild Skins prilično je impresivan. Plavac se također bitno razlikuje od većine dalmatinskih crnih vina.
Stina je jedina moderna velika vinarija u Dalmaciji. Stina je uspješan izvoznik, vina su solidna do odlična, marketinški pristup izrazito napredan, no najvažnije je da Stina može postati pokretač suvremenog vinarstva na našim otocima.
Saints Hills nije toliko važan zbog vjerojatno tehnički najsuvremenije vinarije na jugu Hrvatske, nego zbog uvođenja najviših svjetskih profesionalnih kriterija, kad je riječ o nekonvencionanom vinarstvu, u rad u podrumu. Saints Hillsovo vino s Komarne, Sveti Roko, pokazuje sasvim drukčije lice plavca od onog pelješkog.
Jakša Krajančić s Nericom je doslovno izmislio novi model najvažnije dalmatinske bijele sorte: spojio je opojnost pošipa sa svježinom posve netipičnom za dalmatinska bijela vina, što je rezultiralo komercijalnim uspjehom i međunarodnim priznanjima poput zlatne medalje na lanjskim Decanterovim Svjetskim nagradama.
Bire je vratio grk, svakako najuzbudljiviju dalmatinsku bijelu sortu, na restoranske karte širom Hrvatske. Riječ je o golemoj zasluzi za dalmatinsko vinarstvo.
Ok, Korlat je vinograd i brend a ne vinarija. No, Korlat već petnaestak godina mijenja hrvatsku vinsku scenu: od projekta sadnje velikog vinograda usred kamenjara, preko činjenice da je Korlat uvjerljivo najprodavanije crno vino u Hrvatskoj, do najvažnijih međunarodnih nagrada poput prošlogodišnjeg Decanterova zlata. A dalmatinska crna baš ne dobivaju puno svjetskih zlatnih medalja.