Galićev Rose iz 2018. godine tipični je primjer modernih hrvatskih ružičastog vina. On je suh kao barut, svjež, elegantan i blijed. Baš tako izgledaju moderni provansalski rosei čija prodaja na svjetskom, osobito američkom tržištu, već godinama raste dvoznamenkastim stopama.
Galićev Rose nije samo trendovsko, nego ozbiljno, zaokruženo, čvrsto strukturirano vino koje će trajati dulje od ljeta, i koje ima jasnu gastronomsku funkciju, od pizze i roštilja, do kulena i dobrih kobasica.
Tu je i Belje. Belje je prijašnjih godina proizvodilo jarko crvene rosee, s dosta rezidualnog šećera. Sada su izašli s vrlo dobrim, svježim, neslatkim vinom, prepunim aroma zrelog crvenog voća. Radi se o uvjerljivo najboljem beljskom Roseu do danas.
Geržinićev Rose, napravljen od terana, takodjet je moderan svjež i čist, kao i Rose Iločkih podruma, proizveden od frankovke. Fakinov je Rose i dalje presladak, ali je prepun jako zrelog, mirisnog voća.
Kad je riječ o pjenušcima, Tomac i Šember opet su potvrdili da proizvode najfinija ružičasta pjenušava vina u Hrvatskoj. Nas je impresionirao i austrijski ultrasuhi Polzov pjenušac od zweigelts i pinot noira.
Naposljetku, crvenkasti, macerirani sivi pinot obitelji Ipša nije, naravno, rose, ali se radi o jednom od impresivnijih vina koje smo probali zadnjih tjedana.
Pink Day je zgodna, već tradicionalna vinska manifestacija koja se početkom proljeća održava u zagrebačkom Muzeju Mimara. Međutim, ovogodišnji Pink Day nije bio samo šarmantan i zabavan, nego je nagovijestio strateške promjene na hrvatskoj sceni rosea. Domaći rosei napokon postaju suhi. I to je apsolutno presudno za njihov budući tržišni uspjeh.
