Dan ružičastih vina, koji se u subotu 19. ožujka održao po četvrti put, svakako je najugodnija i najveselija zagrebačka vinska manifestacija, koja iz godine u godinu postaje sve relevantnija. Pink Day bolje funkcionira od ranoproljetnih en primeura ili zimskog vinskog festivala, zato što Esplanade, gdje se vina izlažu i početkom i krajem godine, naprosto nije dobar prostor za ozbiljne vinske događaje.
Smaragdna dvorana hotela Esplanade definitivno je premračna i premala da bi se ondje ozbiljno mogla kušati vina, a kamoli da bi bilo tko mogao uživati u kušanju ili usputnom komentiranju: iz tog se prostora, zbog goleme gužve, visoke temperature i zagušljivosti, želi što prije pobjeći.
Organizatori Pink Daya pametno su izabrali svjetli, velik i prozračan prostor muzeja Mimara, gdje se vina mogu vidjeti i mirisati, i gdje se može u miru razgovarati sa svakim izlagačem. Lepršavi ambijent u Mimari izvrsno komunicira s ružičastim vinima; radi se o onoj kategoriji vinske industrije koju velik dio publike još uvijek doživljava frivolnom i jednostavnom ali koja, zapravo, dramatično kvalitativno raste, i koja vješto koristi svoj gotovo estradni imidž da bi na tržište plasirala sve ozbiljnija vina. Rosei su, definitivno, vina budućnosti, barem kada je riječ o proljeću i ljetu.
Photo: Sanja Šantak
Provansa, svjetska pradomovina komercijalnih rosea, svake godine na vodeće svjetsko vinsko tržište Sjedinjene Države, šalje po desetak posto više buteljki ružičastih vina. Hrvatski su vinari također prepoznali rose kao sve pouzdaniji izvor brzog dotoka novca (budući da ružičasta vina ne odležavaju, nego se odmah puštaju na tržište), tako da više nema ozbiljnih domaćih vinarija, koje ne proizvode rose.
Na subotnjem Pink Dayu u Mimari, gdje su se uz hrvatske vinare okupili i brojni uvoznici, najsnažniji su dojam ostavili Tomčev pjenušac Brut Rose, koji zaista postaje bolji poslije svakog kušanja, pa Kozlovićeva Violetta koja u suhoj varijanti impresionira i aromatikom i strukturom, pa Vlado Krauthaker, koji je 2015. godine napravio valjda najbolji svoj rose. Beljski polusuhi rose mogao bi se, pak, pokazati instantno komercijalnim.
Odmah kraj glavnog izložbenog prostora, u cafeu Gymnasium, brojni posjetitelji mogli su kušati svježa maslinova ulja: maslinari berbu 2015. smatraju jednako uspješnom kao i vinari. Belićeva bjelica, prepuna mlade trave, mahovine, šparoga i papra na nosu, gorka i ljuta na okusu, svakako je jedno od najboljih hrvatskih maslinovih ulja koje smo uopće kušali. Radi se o proizvodu najviše svjetske klase, koji pokazuje zašto se hrvatska maslinova ulja ubrajaju među vodeća u svijetu. Pink Day u Mimari gotovo je euforično najavio prvi pravi proljetni vikend u Zagrebu. Radi se, zaista, o događaju koji bi trebao prerasti u važnu gradsku turističku, ali i poslovnu atrakciju.
