Vintage port najplemenitija je kategorija porta. Najbolja vina, često prešana nogama (ili mehaničkim lagaresima), buteljiraju se nefiltrirana poslije dvije godine i onda dugo dozrijevaju. Britanski konzervativni kritičari poput Hugha Johnsona drže kako vintage port nema smisla dirati prije dvadesete godine. U lisabonskom Institutu za port imali smo sreću kušati više od pedeset godina stara vina, koja su bila u naponu snage, dok se više od trideset godina stara vina iz berbi poput 1983. doimaju još gotovo mladima.
Obitelj Symington posjeduje četiri važne vinarije za proizvodnju porta. Najpoznatiji je svakako Graham’s, a tu su još Warre, Cockburn i Dow. Symingtone se stoga može označiti najznačajnijim proizvođačem porta na svijetu. Symingtoni su, dakle, prekjučer, 9. travnja službeno objavili da 2016. proglašavaju vintage godinom. Riječ je o tek četvrtoj godini u ovom stoljeću u kojoj Symingtoni proizvode vintage port, i prvoj nakon 2011. Za razliku od Champagne, gdje se unatrag dvadesetak godina skoro svaka berba osim baš najgorih proglašava vintage berbom, port je izložen znatno manjem komercijalnom pritisku, pa zaista može paziti na kvalitetu.
U opisu berbe 2016. kaže se kako su kiše u kasno proljeće omogućile grožđu da bolje podnese velike ljetne vrućine u dolini rijeke Duoro gdje se nalaze vinogradi za proizvodnju porta, te kako se berba odvijala relativno kasno. U drugoj polovici rujna pobrana je touriga nacional, a u prvoj trećini listopada brala se touriga franca. Za vina se kaže da posjeduju iznimno rafinirane tanine i snažne arome i okuse crvenog voća.
Port spada među iznimno kompleksna i izrazito hedonistička vina. Šteta je što nije popularniji, jer je zaista teško pronaći vina koja u pravim berbama redovito dobivaju između 95 i 100 bodova po cijeni osrednjeg vintage šampanjca ili lošijeg burgundca s poznatog položaja.
