Boris Drenški , vlasnik vinarije Bodren, svojedobno je vladao svijetom. Barem se tako činilo. Ovaj električar iz Zagreba s vinogradom u Zagorju, prije desetak i više godina doslovno je razvaljivao Decanterove žirije na Svjetskim nagradama najutjecajnijeg svjetskog vinskog magazina. Zlato za ovu ledenu berbu, srebro za onu ledenu berbu, pa opet zlato.
Bodrenove male bočice od 0,25l punjene chardonnayima, rizlinzima i sivim pinotima, s niskim alkoholima, užasno visokim šećerima i odgovarajućim kiselinama, najmirisnije i najopojnije na svijetu, jedno su vrijeme vladale unutarnjim svijetom vina. Unutarnji svijet vina čine kritičari, drugi stručnjaci i sommelieri.
No, ako se vino ne probije do wine buyera i široke publike, ono postaje tržišno irelevantno. A baš se to dogodilo Borisu Drenškom.
U Hrvatskoj nitko ne želi piti bogata slatka vina, pogotovo ne ako mikrobuteljke koštaju parsto kuna, što jest njihova realna cijena s obzirom na proizvodni proces. Ni veliki svijet nije osobito žedan desertnih vina: genijalni Chateau d’Yquem danas se prodaje po tri ili četiri puta nižoj cijeni od Lafitea ili Latoura.
Pa je tako Boris Drenški, premda je proizvodio vina najviše svjetske klase, bio ostao bez tržišta. Pa se morao upuštati u razne poslovne aranžmane s raznim neobičnim ljudima, što nije pomoglo održavanju dosegnutog ranga kvalitete. Drenškog smo poslije puno godina vidjeli na proslavi kineske Nove godine u zagrebačkom restoranu Asia.
Poslao nam je bočicu sivog pinota iz ledene berbe 2016. Vino je apsolutno veličanstveno, ultraluksuzno, sirupasto-kiselo, nadrealistički voćno i vrijedi barem 97 do 98 bodova. Riječ je o najboljem hrvatskom vinu koje se trenutno nalazi na tržištu, i koje postoji u u mikrokoličinama (par stotina bočica od 0,25). Od takvih se vina naravno ne može živjeti, ali nam je baš jako drago što nas je gospodin Drenški podsjetio na svoje slavne dane.
