Prije dvadesetak godina, studeni je bio mjesec beaujolaisa. Svakog trećeg četvrtka u studenom svečano i veselo po cijelom su se svijetu otvarale prve tisuća mladog beaujolaisa, stotine tisuća boca. Njegove blagdanski dizajnirane etikete punile su sva moguća samoposluživanja, ali i vinoteke, pri čemu su se osobito isticale cvjetne buteljke Mr. Beaujolaisa Georgesa Duboeufa. Beaujolais se točio u svim restoranima i kafićima u Zagrebu:postao je, zapravo, prvo masovno dostupno francusko vino u Hrvatskoj. Njegova iskričavost, neobaveznost i specifične bubble gum arome najavljivale su Božić i grijale nas kroz zimu. Utjecaj beaujolaisa bio je toliki da je mladi ivica Matošević u ono vrijeme proizvodio Mladuh, kao istarsku inačicu beaujolaisa, dok je zagrebačka vinska scena pokušavala promovirati portugizac kao hrvatski odgovor na popularnost beaujolaisa: portugizac se na tržište puštao još prije francuskog mladog vina.
Beaujolais je vino od sorte gamay, koje se proizvodi postupkom karboničke maceracije, koja stvara napadne voćne arome i okuse, te famozne, lako prepoznatljive asocijacije, na voćne žvakaće gume. Beaujolais Nouveau postao je europski i američki fenomen krajem šezdesetih godina. Početkom dvijetisućitih proširio se na Aziju, gdje su se otvarali spa centri posvećeni beaujolaisu. I onda je desio preokret. U najboljim se godinama, između 1995. i 2005., u svijetu prodavalo više od 72 milijuna boca mladog beaujolaisa. Prodaja je 2012. pala na 36 milijuna boca. Nema osobitih znakova oporavka.
Ovaj tjedangotovo nitko nije zamijetio da je u dućane došao mladi beaujolais. Čak je i indusutrija beaujolaisa odustala od svog višedesetljetnog slogana Beaujolais Nouveau est arrive, te ga je zamijenila banalnijim i manje obvezujućim It s Beaujolais Time.
Zašto smo, dakle, prestali voljeti mladi Beaujolais?
Vjerojatno zato što smo stekli dojam da je on zapravo coca cola vino, i zato što njegov imidž nije privlačan mladima, koje bi se teoretski moglo mobilizirati jeftinim voćnim, veselim i masovno dostupnim crnim vinom. Kad je riječ o coca cola vinu, većina mladih beaujolaisa zaista nema nikakav ozbiljniji sadržaj: oni su pomalo šuplji masovni proizvod, koji nas je prestao zanimati čim smo se navikli na bar malo ozbiljnija vina (činjenica je, međutim, da se i među mladim beaujolaisima može pronaći ponešto boljih vina, poput Chateau des Maladrets, koji se može nabaviti u Hrvatskoj).
Kad je, pak, riječ o problemima s imidžom, zašto bi mladi ljudi navalili na neko vino koje se prije mnogo godna točilo po lyonskim krčmama, pa je postalo globalni fenomen, pa ga sada svijet polako zaboravlja? Industrija beaujolaisa još nije pronašla promotivni model da privuče mlade kupce, ni da se uključi u clubbing. Što ne znači da trebamo odustati od beaujolaisa. Naprotiv, vrijeme je za drugi stupanj zaljubljenosti u Beaujolais. Ali, onaj zreliji. Osim Beaujolais Nouveaua i Beaujolais Villagesa, postoje i vina Beaujolais Cru. Riječ je o deset posebnih podregija, gdje se prozivode izvrsna, još uvijek vrlo dostupna, bogata vina s jačim tijelom, koja idu izvrsno uz hranu. Vina s oznakama Reignie, Fleury, Chenas ili Moulin a Vent znaju biti jako kompleksna, mogu dozrijevati do dvadeset godina, te zaista predstavljaju svijet za sebe. U Hrvatskoj ih zasad, uglavnom nema. Možda bi bilo dobro da se još uvijek poznati brand beaujolais iskoristi za promociju tih vrijednih i katkad prilično uzbudljivih crnih vina.
