Prije točno deset godina prvi smo put posjetili Morena Coronicu u njegovu selu Koreniki u Zapadnoj Istri. Coronica je i onda bio jedan od najprodavanijih i najcjenjenijih hrvatskih privatnih vinara.
Stoga nas je još više iznenadilo kad nas je Coronica primio u skromnoj obiteljskoj kući, gdje je živio s roditeljima. U dnevnoj sobi te starinske seoske kuće Coronicina nas je mama nahranila izvrsnim pršutom i sirom, a zatim smo otišli probati vina u improvizirani mali podrum.
Deset godina kasnije, Moreno Coronica podigao je veliku, profesionalnu vinariju s recepcijom i dućanom, restoranom i modernim profesionalnim pogonom za proizvodnju i odležavanje vina.
U podrumu smo, skupa s osobljem lokalne konobe Nono (koje je kod Coronice došlo na vinsku edukaciju, pa na večeru) i s četiri gospođe koje vikende provode pojsećujući vinarije, probali nešto novih uzoraka, uključujući poželjno zelenu bazu za pjenušac i već sada odlični cuvee caberneta i merlota koji će za jedno tri godine na tržište doći kao Grabar iz 2018.
U restoranu smo pili vrlo sočan merlot iz 2015. i iznimno relevantnu Gran malvaziju iz 2016. No, više od vina, dojmila nas se Coronicina transformacija iz malog seljačkog gospodarstva u veliki, suvremeni vinski centar visoke međunarodne klase. Ta transformacija svjedoči o uspjehu privatnog vinarstva koji dolazi ako vinar ima dobar proizvod, krvavo i stalno radi i pametno investira. A Coronicin primjer nije usamljen.
Naprotiv. Pogledamo li što su sve izgradili Kozlović, Cattunar i Clai s partnerima koji upravo počinje proširivati svoj podrum, jasno je da privatno vinarstvo, često potpomognuto novcem Europske Unije, može biti itekako isplativo.
