Claiev podrum u selu Krasica, dva-tri kilometra od Buja i petsto-šesto metara od Donjih Mušolina, buduće važne istarske turističke destinacije, logično je podijeljen na tri prostorije. U prvoj se nalaze punionica i skladište, u drugoj vina iz 2017. godine, a u trećoj opterećenoj još i pupitresima za pjenušac, vina iz 2018. godine.
Pa smo logično subotnji tasting kod gospodina Claia, koji je prije vinske karijere držao restoran u Trstu, počeli s trećom sobom pretijesnog podruma (za mjesec dana počinju radovi na novom podrumu). U toj, trećoj sobi najmlađih vina, probali smo izvrstan ultravoćni crvenkasti sivi pinot koji će završiti u bijelom Ottocentu, pa punu malvaziju koja će u Ottocentu praviti društvo sivom pinotu te malvaziju sa Svetog Jakova koja bi se na tržištu mogla pojaviti 2021. godine jer odležava najmanje dvije godine u rabljenim hrastovim bačvama, i onda još najmanje šest mjeseci u boci.
Sveti Jakov iz 2018. već je sada, u vrlo ranoj fazi proizvodnje, egzotično vino s puno soli, ali i s ponešto meda, i s vrlo visokim ekstraktom. Vrlo je vjerojatno da će Sv. Jakov iz 2018. dobiti hrpu najviših međunarodnih priznanja (ako ga Giorgio Clai i Dimitri Brečević, enolog i direktor vinarije, pošalju na DWWA i IWC).
Zatim smo u drugoj sobi iz bačve probali Sv. Jakov iz 2017. godine, koji se i od šampionske 2015. i od mlade 2018. bitno razlikuje po stanovitom dojmu električnost i vibrantnosti. Riječ je o neobično živom, svježem, energičnom vinu punom žutog voća, s naglašeno uljastom teksturom, koje je već sada spremno za tržište.
Sveti Jakov iz 2016. koji je buteljiran, ali još nema etiketu, podsjeća na vino iz 2015. Širok je, s kompleksnim bouquetom u kojem dominiraju žuto voće, začini, mineralnost i orasi u medu. Posve je balansiran i elegantan, s teksturom i strukturom koji ovom Svetom Jakovu omogućuju da se pije i uz škampe i uz steakove. Nema sumnje da će Sveti Jakov iz 2016. biti veliki hit među restoraterima i poštovateljima prirodnih vina. Claiev Sveti Jakov, uz Santa Luciu najpoznatiji vinograd u Zapadnoj Istri, ima svega tri hektara. S tog malog položaja dolazi grožđe za jednu od najoriginalnijih i najboljih malvazija uopće.
“Malvazija je crno grožđe s bijelom kožicom i zato zahtijeva ozbiljnu maceraciju,” kaže Giorgio Clai. Mala vertikala Svetog Jakova koju smo jučer probali, u mnogočemu opravdava tu uobičajeno radikalnu claievsku tezu.
Osim Svetog Jakova, subotnji tasting u Krasici ostat će nam u sjećanju i po raskošnom Ottocentu iz 2015, još divljem ali potencijalno fantastičnom Bromboneru iz iste berbe, te apsolutno nevjerojatnom, prebogatom i preživom refošku iz 2018. koji bi se za par godina mogao pretvoriti u Brombonero.